TRBUHOM ZA KRUHOM - Mladi Siščani novi život grade na Šolti

Nekoliko mladih Siščana svoj su život iz tog kontinentalnog grada preselili na otok Šoltu. Iako isprva može zvučati iznenađujuće, oni su i više nego zadovoljni svojim odabirom.

Pročitajte i ovo "Štedi, uloži i život posloži" Jesu li mladi u Hrvatskoj financijski pismeni? O novcu treba učiti od najranije dobi policija traži počinitelja Ostali su bez svega i trebaju vašu pomoć! Zapalili su im kuću dok je u njoj bilo jedanaestero djece: "Ne znamo gdje ćemo spavati"

Da će ga dopasti Šolta, Siščanin Denis Brižić oduvijek je znao. Štoviše, s veseljem je iščekivao taj dan, pažljivo osluškujući s koje će se strane otvoriti prava prilika. Baka mu je Šoltanka, a prelomilo se kad je njegovoj supruzi tamo ponuđen posao, piše Slobodna Dalmacija.

No, da će na tom otoku pronaći bolji život, zasigurno nisu planirali drugi Siščani i Siščanke koji su ga tamo slijedili.

''Krenulo je odlično, prvo sam ljeto proveo kupajući se i sunčajući sa sinom, pa sam jedno vrijeme radio, a onda sam shvatio da mi je najbolje raditi samo u sezoni, a zimi tući faturete, što sad i činim. Tako mogu sam raspolagati svojim vremenom'', priča Denis.

Na pitanje kako se nosi s nostalgijom, Denis odgovara: ''Budući da smo došli iz malog sela Kratečko, nedaleko Siska, promjena i nije velika. Selo k'o selo. Ništa nam ne nedostaje''.

Njegova supruga Marija  kaže da nikada nije požalila zbog odluke o preseljenju i da je to mjesto savršeno za odgoj djece.

Iako im je budućnost jednako neizvjesna na otoku i na kopnu, rad se na Šolti, smatraju, više cijeni, što je na svojoj koži najbolje osjetila njihova prijateljica Marina Posavec. ''Kod kuće sam radila u trgovini za minimalac, u očajnim uvjetima, a ovdje sam zaposlena kao stalni sezonac, s dobrom plaćom, u ugodnom i pozitivnom okruženju. Iako sam ispočetka bila usamljena, s vremenom se to promijenilo. Sad mi ne smeta ni drukčiji mentalitet, ni kulturološke razlike. Zadovoljna sam'', rekla je Marina.

Marijina sestra Ana na Šoltu je došla, jer joj se ondje preselila sestra, a i javila se na oglas za posao medicinske sestre u domu zdravlja. 'Nisam požalila jer uskoro je došao i moj zaručnik, koji je nedavno dobio stalni posao u trgovini građevinskim materijalom'', objašnjava ova medicinarka.

I njezin zaručnik Goran Boltužić zadovoljan je odlukom o preseljenju. ''Sami si gradimo život, bez ičije pomoći, pa svaki uspjeh više cijenimo. Nekima je to zastrašujuće, ali nama je super. Iako je ispočetka bilo razočaranja i u glavi mi je često dozvanjalo pitanje kje su nam doma postavljali: 'Di ćete na Šoltu?', sada mi je drago da smo ovdje'', zaključuje Goran.