O tragediji u Đakovu u Dnevniku Nove TV govorio je stalni sudski vještak, psihijatar dr. Špiro Janović.

Galerija


Godinama je posjećivao đakovački Centar za socijalnu skrb. Svoju je socijalnu radnicu danas ubio. "U ovom slučaju mogu samo reći da je naša kolegica Blaženka bila gotovo u svakodnevnom kontaktu s ovim počiniteljem strašnog zločina, da je bila jedina koja je s njim provodila dane i pomagala mu savjetima", kazala je resorna ministrica Nada Murganić.

Vezani članci Škola u kojoj je ubijen učitelj povijesti Policija uhitila članove obitelji napadača iz Pariza, objavljen i video njegova smaknuća Ubojstvo u Đakovu (Foto: Dnevnik.hr) Gotovo je godinu dana prošlo od strašnog ubojstva u Centru za socijalnu skrb u Đakovu: Koliko su socijalni radnici danas sigurni?

Stradala je od ruke onoga kojemu je pomagala. "Bilo je pitanje trenutka kada će se ovakvo nešto dogoditi", rekla je Štefica Karačić, predsjednica Hrvatske udruge socijalnih radnika.

Ministrica planira postavljanje detektora za metal. "Ja ću nastojati da ugradimo sve dodatne zaštitne mehanizme, ali hoćemo li moći uvijek spriječiti tragedije? Trebamo se svi zajedno uključiti", rekla je ministrica.

Na ulazu u đakovački centar stajao je zaštitar. Počinitelj je i njemu otprije poznat. Često se ponašao neprimjereno. "Mi kao zaštitarska tvrtka ne možemo nositi vatreno oružje, a što je ovaj ponio - vatreno oružje... Nosio je torbicu kao i svaki građanin, uvijek je nosio hrpu papira i rokovnik, on je tu bio kao domaći", rekao je Šimun Buzov, direktor zaštitarske tvrtke Securitas.

Janović: Ovo je velika tragedija

O tragediji u Đakovu u Dnevniku Nove TV govorio je stalni sudski vještak, psihijatar dr. Špiro Janović.

Predstavnica udruge socijalnih radnika rekla je da je bilo pitanje vremena kad će se ovako nešto dogoditi – zašto?

Ovo je velika tragedija i vrlo je važno prvo izraziti kako sućut obitelji žrtava, tako i podršku svim radnicima u sustavu socijalne skrbi. Ne samo socijalne skrbi nego i sustavu koji se bavi osobama s mentalnim problemima i mentalnim zdravljem. Taj sustav pored nekakvih svojih objektivnih grešaka je vrlo opterećen i radi u situacijama gdje često donosi odluke koje kod nekih ljudi budu nepopularne, gdje vrlo rijetko svi učesnici u tim procesima budu zadovoljni. Moramo znati da se posljednjih mjeseci, uz opravdane kritike sustav našao i na meti brojnih kritika na društvenim mrežama koje su ponekad imale i doseg hajke. U zadnje su vrijeme bili vrlo kritizirani.

Tko je ovdje zakazao? Je li pretjerano reći: cijeli sustav?

Sustav ima tri osnovna problema. Prvi je organizacija, na tome se može puno napraviti. Drugi je objektivno novac. Za sustav skrbi koji je našoj zemlji potreban su potrebna puno veća izdvajanja nego što su u ovom momentu moguća. Jednostavno je pitanje ima li država toliko novaca koliko je potrebno. Treće, isto nešto na čemu se može raditi, je educiranje pojedinaca. Uvjeren sam da mnogi ljudi ulažu maksimalne napore da taj sustav bude što bolji.

Mogu li se ovakvi zločini i na koji način predvidjeti?

Moramo znati da radimo s ljudima koji su često vrlo impulzivni i nepredvidivi. Osnovna stvar je da je najbolji prediktor budućih ponašanja prijašnje ponašanje. Ali ni ono ne može biti apsolutni faktor koji nam govori što će biti u budućnosti. Također, ovo je tamna strana borbe za ljudska prava jer danas ste u mnogim stvarima ograničeni tim ljudskim pravima u postupanju s osobama s duševnim smetnjama. Recimo proces prisilne hospitalizacije osoba koje imaju takve smetnje je vrlo složen, zahtjevan, vrlo ograničavajući. Danas se nije lako baviti takvim osobama.

Iz vašeg iskustva, koji dio sustava treba najprije mijenjati?

Teško je to reći. Mislim da je potrebno raditi na svim aspektima sustava, ali najviše na ova tri – edukacija, organizacija i novčana davanja.

Iz perspektive ljudi koji sutra trebaju doći na posao, koji su svjedočili ovoj tragediji – kako sutra doći na posao i nositi se s tim pritiskom?

To su ljudi koji su odabrali taj posao u želji da pomognu drugima, da su to ljudi koji ulažu veliki osobni napor. Postoje pojedinci koji ruše ugled sustava, ali većina je ljudi tu dobrohotna, obrazovana i žele pomoći. Međutim, ništa ne može opravdati nasilje. Danas možemo govoriti da je gotovo svaki predstavnik te struke, ne samo socijalnih radnika nego i liječnika, medicinskih sestara u svom životu bio izložen ozbiljnim prijetnjama, često i nasiljem. To je nedopustivo.