Svakodnevica naših olimpijaca daleko je od sjaja medalja koje su osvojili, a umjesto o državnim potporama, uglavnom ovise o pomoći roditelja i sponzora.


Koplja im kupuju kolege, na natjecanja idu u trošnim kombijima, treniraju u dvoranama od nekoliko desetaka kvadrata - tako izgleda svakodnevica naših olimpijaca. 

Iz Rija su se vratili s 10 medalja, a umjesto o državnim potporama, uglavnom ovise o pomoći roditelja i sponzora.

Sari Kolak koplje je kupila Sandra Perković. Svjetske velesile poput Australaca i Engleza dobivaju po 50 brodova na godinu od svojih država, naši Fantela i Marenić jedva su se kod HOO-a izborili za novi kombi kojim putuju na natjecanja. A Filip Hrgović i dalje trenira u malenoj i trošnoj dvorani u zagrebačkoj Dubravi. Otac Pero je ogorčen i poručuje kako sportašima nedostaje državne potpore

'Nema potpore, političari se dođu slikati s odličjima, odsvira se himna i na kraju sportaš ostaje sam. Slikovito sam se izrazio da će on sad nakon bronce dobiti prašak da opere veš koji je natopio znojem i krvlju kad se vratio s olimpijade. To je gola činjenica', rekao je otac Filipa Hrgovića, Pero Hrgović

Državna novčana nagrada za osvajače zlatne medalje u pojedinačnom sportu iznosi 104.000 kuna, a za člana momčadi 85.000 kuna. Ipak, stariji Hrgović smatra da sportaš nije adekvatno potpomognut prije nego osvoji odličje. 

'Činjenica je da olimpijski odbor nema načina da mu plati sparing partnere. Ja razumijem njih da ne mogu dati novac nekome bez računa. Međutim, sparing partneri ne izdaju račune, toga nema, mora se naći načina. Isto kao da organiziramo nogometnu utakmicu, a ne damo vam loptu', rekao je Pero Hrgović.

U zadnje 4 godine, HOO je kroz olimpijski program potrošio 23 milijuna kuna na stipendije sportaša i njihove pripreme. Samo u prošloj godini sportski savezi su kroz redovni program dobili 80 milijuna kuna.

'Svaki sportaš koji je nastupao u Riju dobio je čamac, jedrilicu, koplje ili bilo koje drugo sredstvo koje je potrebno za njegovo natjecanje', izjavio je glavni tajnik HOO-a Josip Čop.

No, u lancu pomoći, država je direktnim potporama posljednja jer sportske uspjehe vrednuje prvo klub, pa savez, pa tek onda Olimpijski odbor.

'Ne njima država pomaže i na drugim razinama', odgovorio je Čop na pitanje pomaže li država sportašima tek onda kada svojom mukom izbore igre.

Ipak, dodaje kako država s novom opremom, jedrilicama i kopljima pomaže tek kada sportaši ostvare norme.

Prosječna stipendija sportaša koji je osigurao nastup na Olimpijskim igrama iznosi oko 5000 kuna što je premalo, za primjerice jednog Josipa Glasnovića, koji s 33 godine ne može naći posao. Uz to, jedan streljački trening, s obzirom na cijenu streljiva i meta, stoji ga oko 600 kuna.