Grad veličine Hrvatske uspijeva ono što Hrvati ne mogu već 20 godina!

„Nemojte otpad nazivati smećem – to je korisna sirovina“, ponavljao je gospodin Robert Reed, direktor odnosa s javnošću tvrtke Recology u San Franciscu, koja je u najpoznatija tvrtka za reciklažu otpada u svijetu.

Pročitajte i ovo U čemu je tajna? U ovih devet hrvatskih gradova prošle godine nije bilo razvoda izašli podaci Više ljudi se osjeća siromašno u Francuskoj, Španjolskoj i Portugalu nego u Hrvatskoj

Nakon samo par rečenica putem e-maila rekao je: „Dođi Romeo, primamo te vrlo rado“. Dobio sam upute o prikladnim cipelama, oni su mi dali kacigu, masku, naočale, u Fordu su rekli: „Biraj oš´ Hybrid C-Max, oš´ Mustang…“ Zajahao sam cijelo stado - Ford 135 - i krenuo u avanturu, tragom Zelenih stopa: provjeriti istinu koju u svijetu ekologije svi znaju - četiri milijuna ljudi u San Franciscu reciklira ono što svi Hrvati nisu u stanju posljednjih 20 godina. Dnevno je to oko pet tisuća tona plastike i sedam tisuća tona komposta. Svakim danom sve je više recikliranog otpada. Gledam to uživo i ne vjerujem.

Glavni plan im je da do 2020. godine budu prvi grad na planeti koji će u potpunosti biti oslobođen otpada. Zero waste njihov je plan od kojega ne odustaju.

FOTO Hoće li ovakav prizor dočekati turiste?

„Radi se o filozofiji, nikakve kazne ne mogu stvoriti svijest ljudima o važnosti očuvanja prirode i svakodnevnoj brizi o punjenju plave, zelene i crne kante za otpatke“, ponavlja gospodin Reed.

U najvećem reciklažnom centru u cijeloj Kaliforniji, gdje su radnici dioničari, gdje su mladi ljudi voditelji sektora, svjedočio sam o jednostavnosti života. Na ručku nakon razgledavanja tvornice i pogona, najvećih u Kaliforniji, jeo sam slasno dok se na ekranu vrtio promotivni film o tome gdje su pronašli te iste tanjuriće. Njih nije moguće reciklirati pa ih zato koriste i dalje. Sjedili smo na stolicama s naslonima od odbačenih prometnih znakova, hrana je bila u zdjelama, a sve su to napravili umjetnici kojima je tvrtka Recology platila da im uljepšaju život. Stolovi su bili iz neke propale tvornice i još su u sasvim dobrom stanju. Svinja ovdje nemamo pa se ništa ne smije baciti. Nutka me Robert da probam kalifornijsku pivu natočenu u stari pjegavi lončić. Nisam pitao gdje su ga našli. Dvadesetak je zaposlenika na tom gablecu i svaki ima originalan tanjur i istu takvu žlicu i vilicu… Nije reality show, nego Recology, najveći reciklažni centar u cijeloj Kaliforniji. Locirati, sakupiti, reciklirati… Hm... Nekako mi zvuči poznato. E da, fali mi još ključna riječ — transferirati. Sve to što su prikupili šalju preko oceana da im u Aziji to pretvore u novu sirovinu. Molim se dragomu Bogu da sačuva Ameriku, a uzdam se i u to da će i nama Majka Božja podariti više pameti, a onda će i penezi doći….

Gledao sam pažljivo i slušao kratko predavanje, a zatim razgledao sva tri pogona kojima se diči grad Svetoga Franje i razmišljao po čemu su to Amerikanci pametniji od Hrvata. Kako je moguće da četiri miliona Hrvata reciklira jedva 15 % svog otpada, a isto toliko stanovnika jednoga grada uspijeva taj postotak dogurali do 80% i još s time nisu zadovoljni… Možda je odgovor u staroj indijanskoj mudrosti da 'Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, već smo je posudili od vlastite djece'.

Dug stiže na naplatu 2020. godine, do kada nam je Europa dala vremena ispuniti domaću zadaću: da pospremimo vlastitu kuću. Hoćemo li u tome uspjeti, teško je s ove daljine reći jer nije problem u tih nekoliko tisuća kilometara daljine, nego u našim glavama. Mogu jedino posvjedočiti da ovdje nije SF, već realnost.

DNEVNIK.hr SHOWBUZZ pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook