Umjesto da razmišlja o djevojkama, izlascima i druženju s vršnjacima, marljiv i odgovoran Yazdan sam je organizirao bijeg svoje majke i dvije sestre iz Irana u Hrvatsku. Zajedno su pobjegli od nasilnog oca koji je htio udati svoje devetogodišnje kćeri, a ženi je prijetio noževima i govorio joj kako će joj baciti kiselinu u lice.

Galerija


Sedamnaestogodišnji Yazdan Fayyaz i njegove dvije sestre prije dvije su godine zajedno s majkom iz Irana došli u Hrvatsku. Kao 15-godišnjak je organizirao bijeg svoje obitelji strahujući da će njegov nasilni otac presuditi mami i k tome još udati njegove devetogodišnje sestre u dogovoreni brak.

Iz Irana su do Beograda išli avionom te nakon toga granicu prelazili ilegalno da bi na kraju dobili status azilanta u Hrvatskoj. Njegovu je nevjerojatnu priču i hrabrost u film „4700 kilometara daleko“ u sedmominutni film u suradnji s UNHCR-om pretočila novinarka Barbara Matejčić.

"Nisam znao kuda ni kako. Znao sam samo da moramo otići"

Vezani članci Eksplozija u bolnici u Bagdadu - 1 VIDEO Eksplozija spremnika s kisikom izazvala požar u COVID bolnici, više od 80 poginulih: ''Ljudi su skakali kroz prozore. Liječnici padali na automobile'' Migranti u moru, ilustracija Tragedija u Sredozemnom moru: Oko prevrnutog gumenog čamca plutala tijela utopljenih migranata

„Kada smo poletjeli pomislio sam kako više nikada neću vidjeti oca. Prije tjedan dana mami sam rekao, idemo, ovdje nas nitko neće zaštititi. Nisam znao kuda ni kako, samo da moramo otići“, započinje svoju priču Yazdan.

Objašnjava kako više nije želio plakati, već je odlučio nešto poduzeti.

„Plačem od kad se sjećam. Imam pet godina, plačem i skrivam noževe da tata ne ozlijedi mamu. Imam 15 godina, plačem i skrivam noževe da tata ne ozlijedi mamu. Čim čujem da mama vrišti, trčim u kuhinju i smišljam gdje ću ovog puta s noževima. Tukao ju je jer je njegov otac tukao njegovu mamu. Tukao ju je jer nikoga nije briga što se tuče žene. Tukao ju je i jer se protivila udaji mojih sestara blizanki. Napunile su devet godina i po zakonu su se smjele udati uz pristanak oca“, priča Yazdan.

Kaže kako je otac pokušao dogovoriti brak svojih devetogodišnjih kćeri te ih je pokušao udati za odrasle muškarce u dobi od 30 ili 40 godina. Majka je pak potajno odlazila kod obitelji i molila ih da ponište dogovor.

„Kad je otac to doznao, poludio je. Pokušao ju je pregaziti autom. Da je uspio osiguranje bi platilo i štetu od auta i njezinu smrt. Sve sam ispričao policajcu, a on mi je rekao da ne mogu biti protiv vlastitog oca. Kad je mama prijavila policiji da joj prijeti kako će joj baciti kiselinu u lice, rekli su joj da se javi tek ako to i učini“, kaže Yazdan.

Autorica filma Barbara Matejčić objašnjava kako se Yazdanu, baš kao i većini izbjeglica život dijeli na razdoblje prije i poslije dolaska.

„Nije mi namjera bila da razgovaramo o prije. Jasno mi je da je Yazdanova mama morala imati dobre razloge kada je s troje djece napustila dom i da o tim razlozima nisu dužni javno govoriti, pogotovo ne djeca. No prvo što mi je Yazdan ispričao kada sam ga pitala o čemu bi on htio da je film, zbog kojeg smo se i našli, bili su upravo događaji zbog kojih su odlučili staviti točku na dotadašnji život. „4700 kilometara daleko“ film je o njemu. O dečku koji je s 15 godina organizirao bijeg svoje obitelji strahujući da će mu otac presuditi mami i k tome udati devetogodišnje sestre“, objašnjava Matejčić.

Cijeli film pogledajte u nastavku: