Iza Jure Huzanića je više od pola stoljeća rada u pilani i života od drva. Ponosan je, uz osmijeh kaže, da unatoč predugom stažu još uvijek ima sve prste na broju. Za svoje se više ni ne brine. Strahuje za one njegove unuke.
"Puno se puta bojim da se nekaj neće desiti i da ne bude... Ah, gledajte, tu su strojevi. Da te samo drvo lupi, ocvikati prste. A gdje je pak da je uhvati pila ili hoblarica - to hoće i povući", plaši se djed Jura.
Povukla je i Karlu Beganović, ali srećom samo ljubav prema drvu. I to ogromna. Ona koja ruši sve prepreke i stereotipe. Za četiri mjeseca napunit će osamnaest i kaže, oduvijek zna da je upravo dedina pilana u Vidovcu u podnožju Medvednice njezino sretno mjesto.
"Meni je uvijek bilo zanimljivo tu drvo, obrađivati drvo i piljevina i to i prašina. Tu se osjećam savršeno. od malena sam tu, uživam u ovome", govori veselo Karla.
Možda tada nije znala točan naziv svakog pojedinog alata, ali čemu služi itekako jest. Pa dok su se njezini vršnjaci igrali lutkama i lego kockama, Karla je svoje izrađivala sama. Ni danas nije drugačije.
"Uvijek kad imam nešto na umu da napravim, uvijek tu dođem i onda uvijek se izgubim na sat dva i nitko ne zna gdje sam. Onda samo čuju lupanje i piljenje tu dolje i onda se začude što se radi, gdje je Karla", kaže ona sa smijehom.
Drvo je svetinja i prema njemu se odnosi s najvećom pažnjom i poštovanjem. Tako je djed naučio i Karlu, jedinu od petero svoje unučadi koja s djedom dijeli istu strast.
"Za mene drvo znači ljubav. I jednostavno treba biti pažljiv s njim, treba voditi brigu o njemu", govori Karla.
Ovo je puno više od samoga hobija. Karla je ovo odlučila pretvoriti u svoje zanimanje, nešto od čega će u budućnosti zarađivati kruh.
"Ja uvijek radim sve što ja želim", sa smijehom će Karla.
Prije dvije godine odlučila je slušati sebe, a ne druge i upisati Školu drvne tehnologije i šumarstva. Roditelji su je podržali.
"Oni su rekli da bilo koju školu da upišem, trebam je završiti i da idem u školu koju želim", kaže Karla.
Ali djed i baka…
"Ah nisam bio suglasan i još uvijek nisam baš onako kak' bi se reklo, zadovoljan previše, ali eto", njurga Jura.
"Ona je to odabrala i neću se sad u to više petljati, ali ono ispočetka kad mi je rekla 'Ja idem za stolaricu'. Pa kud za stolaricu, ono, to mi je više za muške", smatra baka Nevenka Huzanić.
No, kako kaže Karla sama za sebe, ona nije kao ostale cure. Ona više voli stolariju i drvo.
Jedina djevojka u razredu
I u svom je razredu jedina. Kraljica! Drugi je tjedan nastave. Treći razred je pred njima i stvari su u tradicionalno muškoj školi već odavno sjele na svoje mjesto. Ali na početku nije bilo tako, priznaje i učitelj strukovnih predmeta Ivica Starešinić.
"Ako ćemo baš iskreno, malo je bilo neobično. ali nakon jedno tjedan dana, dva vidjeli smo da sve tu funkcionira, da će bit sve OK čak i bolje nego što smo mislili", govori strukovni učitelj Starešnić-
Iako joj je želja bila upisati smjer Drvodjelski tehničar – dizajner na kojem ima nešto više djevojaka, na njega nije upala pa je u istoj školi upisala za stolara. I ni trenutka nije požalila. Zadovoljni su i učitelji.
"Ona već ima iskustva i radne navike i sve. znači, s njom je puno lakše i radit i sve", kaže učitelj za Karlu.
U svojoj je generaciji bila jedina cura koja se školuje za smjer stolar. Ove su godine upisali čak tri i ravnatelj se, kaže, nada da će se ovakav trend i nastaviti. Djevojke su odgovorne, zanat upisuju ne jer moraju nego jer ih to zanima i visoko su motivirane. Karla je sjajan primjer i izvrstan uzor.
"Izuzetno smo ponosni na našu Karlu jer to su divni trenuci kad učitelj može učiti od učenika, ne samo na izvedbi nego i na motivaciji, jer kad vidite njenu volju, znatiželju, ono čuđenje kad se prepili komad ili neki dio što bi rekli da je jednostavno, ali to je baš iskreno i od srca i ta motivacija, ja mislim je ono što treba školi", tvrdi ravnatelj škole Jure Kraljević.
Djedova škola
A znanja i vještine koje je stekla u školi ovdje su ipak na najstrožem ispitu. Kada je stolarija u pitanju, djed ne prašta nikome pa ni najdražoj unuci.
"Ja kad pogledam već znam di je greška. Ja sam sad gledal tu greške di je radila", kaže djed.
Nije htio pred kamerama, kaže. Ali ipak ne može izdržati, pa kaže da će morati još puno trenirati s njim.
Jura će raditi dok god bude mogao jer kaže nema većeg gušta i radosti nego nekome napraviti novi krov ili sjenicu. Kad više ne bude išlo, sve će ostaviti njoj. Ima tu materijala za narednih dvadeset godina.
Važno da je puno drvo. Iveral Karla ne priznaje. Vidi se točno ovdje. Na mjestu koje poznaje u dušu i koje je duša njezine duše. U svom Vidovcu. U dedinoj pilani.
"Ja vjerujem u svoje snove i planove, sve mi je zacrtano i tako će biti kak' ja kažem", samopouzdano će Karla.
I nikako drugačije. Jer jedino slijedeći vlastite snove oni mogu postati stvarnost.
Više detalja pogledajte u videoprilogu reporterke Provjerenog Maje Medaković.
-
PotragaObjavljena fotografija ubojice: Traže ga u dvije države, policija upozorila građane
-
"Sestri se bore za život"FOTO Svjedoci brutalnog ubojstva trudne žene u šoku: "Scene su bile neopisive, neopisive, ne može vam to opisati čovjek!"
-
susret u VatikanuFOTO Premijer Plenković s obitelji kod pape Lava: "Bilo bi nam iznimno drago da posjeti Hrvatsku"
