Želimo znati

Put do škole trkom preko pruge

Piše Anita Delaš, 04. svibnja 2009. @ 19:47

Odlazak u mjesnu školu u Ivankovu nošenje je glave u torbi. Roditelji svakoga jutra sa strepnjom ispraćaju svoje dijete, a desetljećima nitko ništa ne poduzima iako su na tom putu već izgubljena dva života.

Ovoga puta nije u pitanju opasna cesta, već opasna pruga. Da bi došli do škole učenici pretrčavaju prugu Zagreb-Vinkovci. Dovoljno je reći da na toj relaciji voze nagibni vlakovi koji postižu brzinu i do 160 km na sat. Najbliži pružni prijelaz udaljen je dva kilometra. Do njega vodi cesta bez nogostupa tako da većina učenika izabire opasnu prečicu preko pruge. Da bi Matej sretno došao u školu i iz nje se vratio kući njegova majka dva puta na dan dolazi na prugu. Ondje ispraća i dočekuje svoga školarca. 'Jer je pruga jako nesigurna. Dvoje ljudi ovdje je poginulo. Strahujemo. Pogotovo zimi po magli kad se ne čuje i ne vidi vlak. Grozno je', tvrdi Matejova majka

Pješke, ali i s biciklima u rukama, školarci pretrčavaju opasnu prugu. Među njima je i 13-godišnja Suzana. 'Bilo bi lakše da imamo pješački prijelaz, pa da ne moramo prenositi bicikle i da lijepo možemo prelaziti', smatra Suzana.

Traže prijelaz već 30 godina

Problem pružnoga prijelaza nije od jučer. Mještani ga traže punih 30 godina. Troje ih je na pruzi izgubilo živote. Škola, trgovina, pošta - sve je to preko pruge. 200 stanovnika Ulice žrtava fašizma odsječeno je od svijeta. Najteže je djeci, starima, invalidima. Strah ovih roditelja je opravdan. Vlak se u sekundi zna stvoriti niotkuda. Na pruzi bez obilježenog prijelaza vreba opasnost.