Kako razgovarati o ubojstvima i nasilju? "Zovu me roditelji jer im se djeca boje. Žele spavati s njima u krevetu"

Umirovljena izvanredna profesorica Prirodoslovno matematičkog fakulteta u Splitu i psihologinja Mirjana Nazor objasnila je na koji bi način roditelji, ali i ostale odgojno-obrazovne ustanove, trebali pristupiti djeci kada su u pitanju vijesti o ubojstvima i nasilju.

"Problem je pitanje jesu li roditelji i prije imali odnos povjerenja s djecom i jesu li otvoreno razgovarali. Tragično je ako nam je potrebna strahota da bismo se sjetili komunicirati s djecom. Skrivati istinu nema smisla, treba jasno konstatirati što se dogodilo", kazala je Nazor za DNEVNIK.hr.

Istaknula je kako su i sami roditelji prestrašeni kada su u pitanju vijesti poput masovnih ubojstava u Srbiji. "Djecu treba otvoreno pitati ima li među njihovim vršnjacima netko tko se ponaša nasilno, ali treba pitati i svoje dijete je li ono nasilno prema nekome, maltretira li koga", pojašnjava Nazor.

Osveta ne smije biti rješenje

Upozorava da se neku djecu čak od predškolske dobi uči da trebaju vratiti istom mjerom ako ih netko udari. "Je li zaista naš stil - osveta? Trebamo razgovarati o opraštanju, vidjeti zašto je dijete nešto učinilo. Nemojmo dozvoliti da osveta bude rješenje. Spremni smo kazniti dijete, udariti ga. Vrlo često kažemo: 'Kada ti narasteš, onda ćeš i ti tako dijeliti pravdu'", istaknula je Nazor.

Pročitajte i ovo DRUGO MASOVNO UBOJSTVO VELIKA FOTOGALERIJA Novi masakr u Srbiji

Napominje kako su djeca različita te na drugačiji način primaju vijesti. "Pretpostavka je da roditelji poznaju svoju djecu i dozirat će im informacije. Ako dijete pruža otpor razgovoru, nenasilno mu treba pristupiti", rekla je Nazor.

Osim čitanja i pričanja o nasilju, važan je i sam utjecaj okoline. Psihologinja Nazor pojašnjava da je bitno uvidjeti dolazi li dijete nasilnim putem do svoga cilja.

Psihologinja Gordana Buljan Flander također ističe da roditelji ne bi trebali skrivati djeci što se dogodilo u Srbiji. "Roditelji se ne bi trebali praviti da se ništa nije dogodilo i računati na to da će se djeca sama snaći. Treba ih pitati što znaju o tome, o čemu razmišljaju, muče li ih neugodni osjećaji", objasnila je Buljan Flander za DNEVNIK.hr.

Ističe kako se djeci od prvog do četvrtog razreda osnovne škole treba dati vrlo kratka informacija o događaju. "Reći im da je jedan učenik uzeo pištolj ili koje već oružje te da je pucao po učenicima i nastavnici. Treba ih pitati kako se zbog toga osjećaju i objasniti da se to dogodilo u Srbiji, ne Hrvatskoj", rekla nam je Buljan Flander.

"Zovu me roditelji iz Hrvatske, djeca se boje"

"Djeca se sada boje kada im roditelji odlaze na posao nakon vijesti u Srbiji. Žele spavati s roditeljima u krevetu i traže da ih prate do škole. Neka se boje i ići u školu", kazala nam je Buljan Flander.

U tom slučaju, dodaje, djeci treba reći kako su sigurna u školama, kao i da su oni kao roditelji sigurni na poslu. "Treba im kazati da mogu s nastavnicima ili doktorima razgovarati i da će im oni pružiti svu pomoć", pojasnila je.

Buljan Flander istaknula je kako je ubojica adolescent iz Beograda, što znači da "ne gleda u budućnost, već samo živi u trenutku".

"Kada adolescenti nešto planiraju, ne misle o onome što će biti dalje i koje su posljedice. Zato kasnije mnogi počine suicid. Ne možemo misliti da ovoga neće biti i kod nas. U Americi vlada epidemija ubojstava u školama i naša djeca vide vijest istog trenutka. Neka djeca ubojicu u Beogradu gledaju kao heroja", upozorava.

"Nemojmo se izvlačiti na videoigre"

Nazor se osvrnula i na istraživanja koja pokazuju da će dijete koje je odrastalo u nasilnoj okolini i samo postati nasilnikom.

Mirjana Nazor (Foto: Vojko Basic/Cropix)

"Nije to jednostavna jednadžba. Ima djece koja su sama osjetila nasilje, pa će ih to potaknuti da se ponašaju sasvim suprotno", rekla je Nazor. Opovrgnula je tezu koja se često stavlja u fokus - da su videoigre glavni pokretač nasilnog ponašanja.

"Mislim da nisu glavni pokretač, ali su se uklopile u atmosferu u kojoj jesmo. Neka djeca ispušu svoje potrebe za nasiljem kroz igre, pa u stvarnom životu toga nema. Nemojmo se izvlačiti na videoigre - najvažniji smo mi ljudi", istaknula je psihologinja. "Treneri, svećenici, svi koji su u kontaktu s djecom moraju komunicirati s njima", napomenula je psihologinja.

Pročitajte i ovo Na ispitivanju Privedeni djed i ujak kod kojih se krio masovni ubojica iz Mladenovaca: Primili ga u kuću jer sutra slave krsnu slavu?

Buljan Flander rekla je da postoje osjetljivija djeca, ona koja su inače anksiozna. "Žrtve obiteljskog nasilja, djeca koja imaju psihičke smetnje, koja su doživjela bullying u školi su rizičnija djeca i snažnije će reagirati na negativne vijesti. Razvijaju strah i separacijsku tjeskobu. Ovo je vrijeme kada treba više vremena i pažnje posvetiti djeci", napominje Buljan Flander.

Ima savjet za odgojno-obrazovne ustanove. "Trebalo bi u školama učiti o nošenju sa stresom, frustracijom, razvijati strategiju sučeljavanja i učiti ih empatiji. Treba isticati najpomagača, a ne samo najmatematičara ili slično", kazala je Buljan Flander.

Za sve roditelje, ali i sve one koji se bave djecom psihologinja Nazor ima važnu poruku.

"Bavimo se svojom djecom, nemojmo djetetu od dvije godine gurnuti mobitel u ruku. Njegujmo odnos povjerenja i poštovanja. Budimo osjetljivi i na male razlike u ponašanju djece. Neka dijete shvati da nam je stalo. Ljudski kontakt je neophodno njegovati u obitelji, školama i svim odgojno-obrazovnim ustanovama. Nama su važne ocjene i natjecanja, ali to ne smije biti najvažnije. Nemojmo čekati ratove, poplave ili ubojstva da bismo se sjetili mentalnog zdravlja djece. Treba djelovati i preventivno", poručila je Nazor.