Oni su hrvatski rekorderi po broju padova – predstavljaju li opasnost na cesti?

Kad nešto žarko želimo, jedan neuspješan pokušaj ne bi nas trebao zaustaviti u ostvarivanju cilja. A jedan od ciljeva koji si zadaju mnogi muškarci i žene, koji često završava neuspješnim prvim pokušajem, je polaganje vozačkog ispita. No, prvi pad rijetke spriječi u daljnjim pokušajima.

tri vijesti o kojima se priča masovna mobilizacija? Stižu im hitni pozivi usred noći, šalju ih na granicu: "Odbijanje ne prihvaćaju, svi se stavljaju pod oružje" Potraga u tijeku Autobus s turistima propao kroz led najdubljeg jezera na svijetu: Samo jedan se uspio spasiti Donosi Provjereno Ivana je nepokretna, živi sama i ne ovisi o državi, razlog je samo jedan

I dok kod mnogih drugi ili treći pokušaj obično završe vozačkom dozvolom u džepu, postoje oni koji se s neuspjehom susreću i na četvrtom, petom, šestom…pokušaju. Za prvi pad na praktičnom dijelu ispita, a i još pokoji iza njega mogu se okriviti nervoza i stres jer našu vožnju ocjenjuje nama nepoznata osoba i o našoj izvedbi ovisi hoćemo li ili ne dobiti toliko željenu dozvolu. No, zanimalo nas je može li se stres proglasiti krivcem i kada se pad ponovi šest, sedam ili više puta ili se tu ipak radi o nešto drugačijem, pa i većem problemu. Hoće li osoba koja je bila neuspješna na polaganju vozačkog ispita puno puta jednog dana predstavljati veću prijetnju na cesti?

Prema podacima Hrvatskog autokluba za 2014. godinu jedna muška osoba je teorijski ispit polagala 16 puta, dok su ga još četiri muškarca polagala 15 puta. Što se tiče ženskog dijela populacije, neslavne rekorderke među ženama, njih tri, su teorijski ispit polagale po 14 puta.

Ne odustaje ni nakon više padova i 250 satova vožnje: Najgora vozačica obećala da će se i dalje truditi

Kada je u pitanju praktični dio, najveći broj polaganja imala je jedna žena – njih 12. Slijede je po jedna muška i jedna ženska osoba s 10 polaganja, a na trećem mjestu je muškarac koji je praktični dio, odnosno vožnju polagao osam puta.

Među top 20 najneuspješnijih polagača praktičnog dijela vozačkog ispita, nalazi se sedam muškaraca i 12, odnosno 35 žena. Riječ je o podacima za 2014. godinu u kojoj je prolaznost praktičnog dijela ispita na prvom pokušaju iznosila 59,3 posto. Ostali su se pred komisijom znojili minimalno dva puta.

A što misli o navodima nekih psihologa da se manji broj padova na vozačkom ispitu može pripisati tremi, dok u slučaju većeg broja neuspješnih pokušaja postoji dublji problem provjerili smo s magistrom psihologije i suradnicom na kolegiju 'Prometna psihologija' na Filozofskom fakultetu u Osijeku, Ivom Anić.

'Sasvim je sigurno da ispitna anksioznost može ima utjecaj na rezultate, smanjujući kvalitetu izvedbe što je zadatak kompleksniji i zahtjevniji. Anksioznost dovodi do povećanja srčanog ritma, krvnog tlaka, napetosti mišića i slično. Subjektivno, osoba se osjeća napeto i na oprezu. Ukoliko je anksioznost jako visoka osoba može vidljivo drhtati, znojiti se, duboko disati ili joj čak može ponestajati zraka. Ovakvo stanje ime direktne posljedice na izvedbu, npr. napetost može rezultirati ukočenošću i rigidnim pokretima zbog kojih ne može točno i na vrijeme izvesti odgovarajuće pokrete prilikom vožnje', objašnjava i dodaje kako bi u slučaju kada osoba nastavi padati na vozačkom ispitu, a instruktor ne vidi problem tijekom priprema za ispit i mogući razlog pada, razlog mogla biti anksioznost, strah od formalnog dijela ocjenjivanja.

A moguće je i da postoji neki dublji problem.

Strah od vožnje

'Primjerice, osoba može imati fobiju od vožnje ili strah od prometne nesreće što će se primijetiti rano tijekom obuke ili prelaskom s poligona na cestu. Taj se strah može javiti zbog nekog ranijeg neugodnog iskustva tijekom vožnje (npr. suvozač tijekom nesreće) ili neugodnog iskustva tijekom same obuke. Također, strah i tjeskobu može izazvati i samo promatranja prometne nesreće ili slušanje nečijeg opisa prometne nesreće. Nadalje, osoba može imati strah od zatvorenih prostora ili brzine pa daljnja obuka treba ići u smjeru ohrabrivanja i prevladavanja straha', kaže Anić.

Naglašava kako ljudi nisu svjesni koliko je zadatak vožnje zahtjevan i svi ju uzimaju 'zdravo za gotovo', kao nešto prirodno i automatsko, ali Anić naglašava da mnoštvo faktora određuje uspješnost tog zadatka.

'Prvo, naše tjelesne karakteristike – biološke sposobnosti (npr. brzina procesiranja informacija, vrijeme reakcije i vizualna točnost), potom edukacija, trening i iskustvo. Budući da smo ljudi, a ne roboti, ne možemo funkcionirati optimalno cijelo vrijeme pa tako niz varijabli, nazvanih ljudski faktori, utječe na našu sposobnost vožnje. To su varijable poput umora i pospanosti, emocija, stresa, distrakcije, motiva, efekta opijata. One utječu na kompetentnost vozača i rezultiraju trenutnom sposobnošću. Bilo koja od ovih varijabli može utjecati i na uspješnost na vozačkom ispitu', navodi.

A sposobnost vožnje postala je sastavni dio života – u većini slučajeva, tvrdi Anić, je i preduvjet za zaposlenje, ali i dio identiteta osobe, osjećaja slobode i neovisnosti.

'Stoga, treba biti oprezan prije nego što se odluči nekome ne izdati vozačka dozvola ili mu se oduzeti postojeća', zaključuje i nastavlja.

'Normalno je da postoje individualne razlike u sposobnosti učenja, tako će netko brže svladati upravljanje vozilom, dok će nekome trebati i više od propisanih 35 sati. Možda je netko nesigurniji pa će mu trebati više sati kako bi stekao sigurnost prije samostalnog izlaska među promet. U slučaju anksioznosti i straha osobi bi se trebalo prići na drugačiji način i možda tražiti mišljenje i pomoć psihologa', objašnjava.

'Ne moram, ali može'

A pitanje na koje još nismo odgovorili je hoće li osoba koja zabilježi velik broj padova na vozačkom ispitu predstavljati veću opasnost na cesti. Anić kaže da ne mora – ali i može.

'Moguće je da će možda takva osoba postati uzoran, oprezan vozač, ali je moguće da bude vozač koji često i nepotrebno riskira. Također, moguće je da jedna i druga osoba dožive prometnu nesreću. Nema konkretnog odgovora. Promet je nepredvidljiv, ljudi svakodnevno rade veće ili manje greške u prometu, a zahvaljujući kompenzaciji i korektivnim akcijama drugih vozača prometne nesreće se često izbjegnu', objasnila je i još jednom naglasila da ukoliko osoba ima dugotrajnijih problema s polaganjem vozačkog ispita bilo bi dobro se uputi na dodatni pregled kod psihologa koji će pokušati utvrditi uzrok problema i poduzeti mjere te postupke u smjeru njegova rješavanja.

'Uloga instruktora u Hrvatskoj je pasivna'

A osoba koja bi nam trebala pomoći tijekom i prije samog čina polaganja je naš instruktor vožnje, no Anić smatra da je u Hrvatskoj njihova uloga u neku ruku pasivna.

'Odnosno instruktorova uloga je naučiti polaznika prometna pravila, komponente vozila i osposobiti ga da tim vozilom upravlja i da ga kontrolira. Znači, primarni je cilj stjecanje psihomotornih vještina za upravljanje vozilom. I tu obuka završava, polaznik odlazi na ispit koji (ne)uspješno rješava i (ne)dobiva vozačku dozvolu' objašnjava i navodi da se pritom malo pažnje posvećuje razvoju i promicanju prometne kulture vozača te malo je pažnje posvećeno kognitivnim aspektima vožnje (GDE matrica - Goals for Drivers Education).

'Primjerice, samomotrenju i stvaranju realnije slike o svojim vozačkim sposobnostima - instruktor bi mogao razgovorom navesti polaznika na zaključak o učinjenoj pogrešci - za što se često nema volje ni vremena. Također, ono što bi se trebalo uvesti je i edukacija o tjelesnim karakteristikama/ograničenjima čovjeka, jer nije sve u prometu onakvo kakvim nam se čini, te edukacija o ljudskim faktorima u prometu - što sve može utjecati na našu trenutnu sposobnost vožnje (npr. umor, ljutnja, stres, emocije)', kaže Anić.

Instruktor, kaže, svojim ponašanjem svakako može utjecati na smjer kretanja obuke i rezultat na završnom ispitu.

'Hladan, nesusretljiv, nestrpljiv instruktor može odbiti polaznika od vožnje, polaznik se može osjećati nespremnim i nesposobnim za vožnju. Topao, empatičan instruktor koji ukazuje na pogreške na način da pusti polaznika da sam zaključi što je pogriješio i kako tu pogrešku u budućnosti ne ponoviti, te pohvaljuje (ukazuje i na pozitivne strane, pohvali dobro odrađenu vožnju ili izvršen zadatak), umiruje polaznika. Takav instruktor će pomoći polazniku da uspješno savlada obuku i ispit', zaključuje.

U 2014. godini prolaznost teorijskog dijela vozačkog ispita iz prvog pokušaja bila je 58,2 posto, a praktičnog dijela 59,3 posto. Prolaznost mladih vozača na teorijskom dijelu ispita (kandidati do 24 godine starosti uključivo) iz prvog pokušaja iznosi 57,6%, a kod vozača starijih od 24 godine 59,8%. Prolaznost mladih vozača na praktičnom dijelu ispita (kandidati do 24 godine starosti uključivo) iz prvog pokušaja iznosi 61,6%, a kod vozača starijih od 24 godine 47,6%.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook