Tuneli smrti i očaj na licu 6-godišnjaka: Ekipa Nove TV u srcu krvave bitke

Snimili su trenutak kada iz tunela ispod grada izvlače zloglasnog šefa zatvora, rođaka prvog čovjeka kalifata. Jeziv i opasan čovjek. Jer, dok ga vode cestom i čupaju za bradu, on se ironično smije. Za razliku od zatvorenika, optuženih da su pomagali ISIS-u, koji svezani drhte od straha. Međutim, najpotresniji od svega je bio razgovor koji su snimili sa šestogodišnjim dječakom. Ispričao im je što je njemu učinio rat.

Pročitajte i ovo donosi provjereno Lari su u rodilištu čupali posteljicu, u bolnicu poslana inspekcija: "To je ispadalo, ti komadi. To je bio horor" Problem privatnih nekretnina Četiri godine ne žive u svom domu: "Teško mi je što ne mogu tu stanovati, ali Bože dragi..."

U Mosulu bjesni jedan od posljednjih okršaja regularne iračke vojske i džihadista. Razrušenim gradom fijuču meci, a raznesenih tijela je posvuda. Preživjeli bježe izvan grada u kampove, noseći sa sobom potresna svjedočanstva. Dječak kojeg su kolege ondje snimili izgubio je oca, majka mu je ranjena, a dvojicu braće ubila je granata.

Hassan Younes, poručnik federalne policije, prepratio je rođaka vođe kalifata Al Baghdadija, čije je uhićenje ekipa Nove TV ekskluzivno snimila, te poručio ostalima da ga ne tuku. "Nemojte ga tući, mi ne želimo biti kao oni! Sjećaš li se kad si smaknuo mog strica, generala Issa Osmana? (...) Kunem se Bogom da ću ti napraviti isto ono što si ti njemu napravio."

Younes je kazao kako je uhićenik bio upravitelj zatvora u Mosulu te iz snajpera pucao po njima. Uhvaćen je u tunelima ispod grada, a koliko je bio ondje, nitko ne zna. Na pitanje kako znaju da je to Al Baghdadijev rođak, odgovara: "Zvao sam svoje kontakte s njegovog područja, tamo nisam dobio dovoljno podataka. Zatim sam zvao svog ujaka iz Hechela i on mi je potvrdio da se radi o rođaku Al Baghdadija i da je glavni upravitelj zatvora".

ISIS-ovcima je svejedno hoće li živjeti ili umrijeti

Uhićeni ISIS-ovac Muhammed Abdulwahab Muhammed ustvrdio je da nije pripadnik te džihadističke organizacije. "Ja nisam ISIS-ovac, daleko sam od ISIS-a, ja sam Hassani i Husseini, Šijit kao i vi", kazao je on. Na njihove optužbe i prijetnje, čak i povlačenja za bradu, on se smije. Miran i staložen, hladan poput špricera. Je li na tabletama, drogama, nismo saznali. Jeziv i opasan, kao i cijela ideologija koju zastupa!

Sjever Iraka donedavno je bio obećana zemlja džihadista. Na putu iz kurdistanskog grada Erbila do 80-ak kilometara udaljenog Mosula u tom pravcu krećemo se samo mi i iračka vojska. Svi drugi bježe iz tog smjera. Jer ono što se tamo doagađa, nije za svačije oči.

Na prvoj crti bojišta praktički smo oči u oči s džihadistima. Opasnima ne samo zbog oružja koje imaju, već i zbog činjenice da je tim ljudima potpuno svejedno hoće li živjeti ili umrijeti.

"Preostale tri tisuće ISIS-ovaca, većinom stranaca, odlučile su da ovo neće biti borba na život i smrt, nego borba do smrti", rekao je Zoran Marinović. Cilj im je uništiti, ubiti. Što više, tim bolje. Vojnici, civili, žene, djeca... nije bitno. Predaja ne dolazi u obzir.

Mahsin, mladić iz zapadnog Mosula, kaže: "Ovdje je totalni kaos, smaknuća! Oni su manijaci! Mi ne znamo zašto ubijaju ljude, sve zapravo zbog glupih razloga. Oni se neprestano osvećuju i teroriziraju. Vraćaju se natrag u ovo područje, ubijaju nas i presjecaju nam grkljane u našim krevetima!" Cijelo vrijeme, od okupacije Mosula u ljeto 2014., Mahsin živi pod terorom ISIS-a.

Zadah smrti u Mosulu je toliko intenzivan da ga se ne može izbjeći. Čak i ako zatvorite oči. Mrtvi su posvuda. I dok iračke vojnike i civile s vremenom netko i pokupi i sahrani, ISIS-ovci ostaju danima i tjednima ispod ruševina. Trideset-četrdeset posto njih su stranci. Strah, teror, smrt. U ovom je kaosu živjelo gotovo pola milijuna ljudi.

Pročitajte i ovo Šokirana i pod stresom Dragana Heines, udovica okrutno smaknutog sisačkog zeta, očitala lekciju Rodu Stewartu

"Malena djeca zapravo ne znaju što se događa, oni odrastaju ne znajući što se događa. Oni ne znaju za prošlo vrijeme u kojem smo bili slobodni, kada smo bili normalni grad, ali osjećaju se uplašeno! Naročito zbog bombi, skrivaju se pod krevetima jer su jako uplašeni. I kada im netko priđe postaju nervozni, ne mogu pričati, kao da se guše", kaže Mahsin.

Upozoravaju nas da se čuvamo. Naime, samo dvadesetak metara dalje, preko jednog zida - ISIS-ovi su položaji. Meci fijuču nad glavama. Adrenalin nadjačava strah. Ovim pak ljudima situacija je posve uobičajena. Iračka vojska napreduje. Polako, ali napreduje.

"Mi se nećemo predati. Ubit ćemo mi njih ili će oni nas... Bože, pomozi nam i daj nam snage da pobijedimo", poručuje jedan vojnik. Puca se iz svega. Autobombe eksplodiraju u prosjeku 10-ak puta na dan. Našli smo i opasač još jednog samoubojice koji je u smrt odnio nekoliko života netom prije našeg dolaska.

Samoubojice od 12 godina

"Mnogo ljudi je poginulo. Vidio sam jednu obitelj kako izlazi iz kuće i ISIS-ovog borca kako u tom trenutku stavlja samoubilački pojas. Zatrčao se među njih i aktivirao je eksploziv. Bilo je strašno... Prije no što je to učinio, vikao je: 'Zašto odlazite u područje iračke vojske, ne idite, morate ostati s nama'", kaže Muayyad Hazem iz zapadnog Mosula.

Borbe se vode za svaku ulicu i kuću. No, puno je opasnije, tvrde vojnici, ono što skriva podzemlje. Cijeli je grad premrežen tunelima.

"Džihadisti su tunele na početku rata koristili za obuku svojih elitnih postrojbi, a kasnije za obuku bombaša samoubojica, koji su nerijetko bili žene i djeca od 12 godina", kaže Marinović.

Pukovnik iračke vojske Abdul Amir pokazao nam je podzemni željeznički tunel koji se nalazio na pruzi između Bagdada i Mosula. "Korišten je od strane ISIS-a kao veliki poligon za obuku svojih postrojbi. U njemu su vježbali pucanje, tu su im ispirali mozgove i učili ljude borilačkim vještinama. Koristili su strane trenere i zvali su ga Tadmur kamp", kazao je Amir. Upitan što znače natpisi na zidovima, odgovara: "Strani treneri su koristili ove natpise proroka Muhameda kako bi što više ohrabrili ljude i da im jednostavno daju što više snage i odlučnosti", rekao je on.

Dijelovi su još uvijek minirani. Neprestano nas upozoravaju - jer svaki nepromišljeni korak može značiti smrt.

Vojska provodi detaljna ispitivanja zarobljenika prije no što im dozvoli odlazak. Dok se oni tresu razmišljajući što ih čeka, preostali stanovnici, bježe. Život je ovdje, unatoč tome što je sloboda na vidiku, još uvijek nemoguć.

Oni koji nemaju rodbine na slobodnom području, moraju u kamp izvan grada. Mjesto je to na kojem je u samo 10-ak dana koliko je kamp otvoren smješteno 22000 izbjeglica.

Amar Sumeja, jedna od izbjeglica, kaže: "Beba je stara 20 dana i nije pila mlijeko već tri dana. Morali smo joj dati jogurt umjesto mlijeka jer je cijena mlijeka narasla s 3 na 20 dolara. I zbog toga se razboljela".

Druga žena, Imran, priča nam: "Nismo imali vode, struje, hrane i pića. Bili smo jako gladni nisam popila vode ni čaja jako dugo vrijeme". Hatidža dodaje: "Ubijali su nas, mučili su nas fizički i psihički. Uništili su nam živote. Ako bog da bit ćemo na sigurnom. Mi smo iz zapadnog Mosula, iz Al-Matahena. Bilo je jako puno bombandiranja. Moj unuk je ozlijeđen... Očajan je. ISIS-ovci su kao psi. Nije bilo hrane i gladovali smo. Pokušali su nas zaustaviti prilikom bijega. Uništili su nam živote".

Potresno svjedočanstvo

U kampu Hamam Alil, nakon tragedija koje su ga snašle, utočište je našao i jedan dječak. Safwat ima 6, 7 godina. "Nisu svi mogli pobjeći iz grada. ISIS je postavio eksploziv i mine ispred kuća, da ljudi ne bi bježali. Dok sam s obitelji bježao iz grada moja majka je stala na jednu od tih mina. Mina joj je odnijela nogu, fragmenti mine ozlijedili su moju sestru, a dva moja brata u tom su trenutku poginula. Mog su oca oteli ISIS-ovci i do danas ne znamo što je s njim. Vidio sam prilikom jedne eksplozije kako se kuća našeg susjeda cijela urušila i ostali su zatočeni pod ruševinama. Jednom mom prijatelju geler je probio glavu. Ostao je na mjestu mrtav."

U kampu bude dana da moraju zbrinuti i do 60 ranjenika. Ne samo vojnika već i civila. Volonteri tvrde - ovu patnju i tugu teško je prenijeti preko malih ekrana. Stvarnost i neposredni kontakt mnogo su brutalniji, realniji, strašniji.

"Najgori dio ovoga posla je borba za civile. Oni su očajni, gladni, umorni, žedni, a kada su ozlijeđeni ponekad provedu dane bez prve pomoći i dođu u užasnom stanju. Neki dan smo liječili dječaka, no umro je jako brzo nakon što je došao ovdje. To je najteži dio! Ponavljam, očekujemo da će vojnici biti ozlijeđeni, oni su se i prijavili za to, plaćeni su za to, ali mala djeca nisu pristala na sve ovo i to je najteži dio za nas", kaže Chris, volonter iz Kanade.

"Suočavanje s djecom definitivno je najteže jer su oni puno ranjiviji. Oni sigurno nisu tražili ništa od ovoga, tako da to je definitivno jedna druga razina nego suočavanje s vojnicima", veli Dickson, bolničar iz Kanade.

Kamp je daleko ovo od humanih uvjeta. Od doma koji su nekad imali. Ipak, napokon imaju pitku vodu i obrok, relativno je sigurno, imaju i zdravstvenu njegu. Sve što zapravo nisu imali godinama. A tu su i ljudi koji su komfor vlastita života ostavili kako bi im pomagali.

"Hahaha, koja plaća? Svi smo volonteri ovdje, za nas je zapravo to sve skupo jer svi plaćamo za sebe i sve donacije idu na medicinske potrepštine kako bismo bili što učinkovitiji", rekao je Dickson.

Bitka za Mosul još traje. Mirovnih pregovora neće biti, jer zainteresiranih strana za takvu vrstu okončanja sukoba nema. Iračka vojska je u naletu, a islamisti ionako nemaju što izgubiti. Osim života. Koji za njih ionako ništa ne znači. Isprani mozgovi opijeni ideologijom i krivim tumačenjem religije - njihovo su najjače i najubojitije sredstvo.  

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr