Poduzetnik iz Njemačke Srećko Mihaljević vlasnik je upisan u zemljišnim knjigama cijelog jednog brda na Mirogoju. Prema identifikaciji, postao je vlasnik zemljišta na kojem su klesarske radnje, obiteljske kuće, dio arkada, Nastavni zavod za javno zdravstvo, dio zemljišta na kojem je bolnica dr. Fran Mihaljević.
Pročitajte i ovo
"Zna se kako se stječe vlasništvo. Nijedan od tih načina nije priložen i dan zemljišnoknjižnom sudu, ali je svejedno upisan. Posljedice toga su, vidimo, zastrašujuće", rekao je klesar Tadija Barabarić.
Mihaljević je od tvrtke Gortan kupio zemljište od 5090 metara četvornih i objekte izgrađene na njemu, za što postoji valjani ugovor. Međutim, u zemljišnim knjigama upisan je kao vlasnik 36.000 metara četvornih.
Upravo na osnovu toga što je upisan kao vlasnik tuži i šalje ovrhe za deložaciju žiteljima, a klesarima visoke ovrhe za najam, poput nedavno poslane ovrhe od 700.000 kuna. Cijelu tu agoniju svi na tom brdu proživljavaju već 24 godine.
"Ja se sad malo crvenim, ne zbog situacije u kojoj sam ja, nego zbog države jer država štiti onoga tko je to napravio", rekao je Slaven Svoboda, stanovnik Aleje Hermanna Bollea.
To ogromno zemljište zapravo je u vlasništvu Republike Hrvatske. Poduzetnik Mihaljević mogao se upisati samo na dvije čestice koje je kupio, a on se uz pomoć referenta Zemljišnoknjižnog odjela zagrebačkog općinskog suda upisao na cijeli zemljišnoknjižni uložak. To je dokazano i na sudu.
"Upravo na tom sudu, zemljišnoknjižnom sudu, koji je upisao i utvrdio nezakonitosti i nepravilnosti i napisao uredno na 18 stranica kako je taj upis napravljen mimo zakona", rekao je Barabarić.
U gruntovnici doživjeli šok: "U knjizi su istrgnuta tri lista"
Sve to bilo je nekoć poljoprivredno zemljište. U gruntovnici upisano pravo korištenja pripadalo je tvrtki Agrokombinat, tj. radilo se o društvenom vlasništvu. Vlasnici klesarskih radnji i obiteljskih kuća na tom zemljištu bili su legalni posjednici.
Otac Nevena Lipovčana, klesara u mirovini, onamo je došao 1933. godine, a Tadija Barabarić već 45 godina radi na Mirogoju. Klesarski put, jedno od najstarijih mjesta u Zagrebu, dobio je ime upravo po tamo smještenim klesarskim radnjama. Gradili su, radili i u miru živjeli sve do 1994. godine.
"Tada je Srećko Mihaljević želio od mene kupiti kuću i 22. 7. 1994. smo pred svjedokom sastavili jedan predugovor. U njemu je on priznao moju kuću, česticu, sve što ja i dandanas imam, a možda godinu dana kasnije on je mene tužio da je to sve njegovo", rekao je Svoboda.
"On je meni rekao da više nema novca da to kupi i da neće plaćati ono što je već kupio", dodao je.
Nedugo nakon što se upisao, počeo je redom tužiti žitelje i klesare da su na njegovoj zemlji. Kako bi dokazali da to nije istina, oni su tražili odgovore u gruntovnici, ondje su doživjeli šok. Naime, ondje nije bilo podataka niti ikakve povijesti.
"Dakle, ja vam sad živim u kući koja je ucrtana u katastru, ali koju u gruntovnici nećete moći naći", objasnio je Svodoba te dodao: "Ustanovili smo da su u knjizi u gruntovnici istrgnuta tri lista."
Prema tome, kuće u kojoj je Slaven Svodoba treća generacija nema, ali na njoj stoji broj koji nitko ne može osporiti.
"Ta je kuća građena tako davno da kuće koje su građene tada u Zagrebu nisu imale brojeve po ulicama, nego su dobivale brojeve po redu gradnje. Tako je da je ovo 2638. kuća u Zagrebu", rekao je Svoboda.
Umirovljeni klesar gleda kako propada ono čemu je posvetio život
Od tog trenutka njihov je život stao. Svoboda ne može staviti fasadu, promijeniti krov, ne zna hoće li sutra biti u njoj. Klesari ne mogu unaprjeđivati svoje radnje jer nisu vlasnici, pa ni ne mogu dobiti građevinske dozvole. Osim toga, nad glavom su im stalno ovrhe.
"Pitate me kako se osjećam. Teško vam je to, nemoćni ste, ne možete ništa napraviti. Samo gledate kako svaki dan sve više propada, ništa ne smijete napraviti. Nemate mogućnosti, uvijek vas netko koči", rekao je Lipovčan.
Umirovljeni klesar svaki dan gleda kako ono u što su njegov otac i on uložili život propada. Da stvar bude gora, nije mu samo radnja u pitanju: "Tu je moja kuća i sad je dio zemljišta iza kuće isto upisan na Mihaljevića", rekao je Lipovčan.
Da stvar bude još gora, nije bilo ni papira na temelju kojih je on postao vlasnik: "Tih papira o upisu nije bilo, niti postoje. Vjerujem da ih ni dandanas nema", rekao je Barabarić.
Nakon godina suđenja Ustavni je sud ukinuo pravomoćnu presudu
Zemljište je kupio 1993., upisao se 1997., optužnica protiv njega i referenta postala je pravomoćna 2008. godine, a 2013. su proglašeni krivima. Ta je presuda postala pravomoćna, a poduzetnik Mihaljević žalio se Ustavnom sudu.
"Ustavni je sud, povodom ustavne tužbe da su mu bila povrijeđena prava na pravično suđenje, ukinuo pravomoćne osuđujuće presude", rekla je Senka Ursić Bukorović, odvjetnica klesara.
I opet im se sudilo ispočetka. Referent Milivoj Vrban priznao je krivnju, priznao da je zloupotrijebio službeni položaj, da je izbrisao društveno vlasništvo i upisao poduzetnika te time priskrbio poduzetniku Mihaljeviću protupravnu imovinsku korist od gotovo pet milijuna kuna. Sljedeće osuđujuće presude stigle su 2018. godine, ali poduzetniku je prihvaćena žalba Vrhovnom sudu.
Kako period zastare iznosi 22 godine, baš onoliko koliko ovaj spor traje, pretpostavka je da poduzetnik Mihaljević nikada neće biti pravomoćno osuđen.
Referentu je žalba odbijena i njegova je presuda pravomoćna. Dakle, kriv je za djelo za koje je zapriječena kazna do 12 godina zatvora.
"Čovjek je dobio kaznu od godinu dana da ne bi ponovio takvo djelo. Mislim da je to smiješno", rekao je Svoboda.
Nije dobio čak ni to, već mu je određeno dva sata rada za opće dobro po danu zatvora te mu je dosuđen sudski trošak od 1000 kuna.
"Unatoč svemu, i dandanas taj Mihaljević stoji kao vlasnik zemljišta, odnosno vlasnik svih nas i mi tu ne možemo ništa napraviti", rekao je Svoboda.
I nitko ga još nije izbrisao iz vlasništva onoga što mu ne pripada, a on legalno šalje ovrhe ljudima koji su tamo 150 godina.
"I dandanas on nije upisan u katastar niti postoji, a uživa ovu zaštitu i svi sudovi kojima se on tuži to ignoriraju i kažu da on ima vlasnički list", rekao je Barabarić.
Osim što je u kaznenom postupku dokazano da Mihaljević nije vlasnik više od pet tisuća kvadrata koje je kupio od tvrtke Gortan, isto je utvrdio tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju. Naime, u reviziji 2006. godine je utvrđeno da je tih 32.666 kvadrata na koje se Mihaljević upisao državna imovina. Ta je revizija potvrđena pravomoćnim rješenjem Upravnog suda.
Županijsko državno odvjetništvo na temelju te revizije tužilo je Mihaljevića pa u zemljišnim knjigama stoji zabilježba tog spora, a zemljišnoknjižni sud čeka da se taj spor okonča kako bi mogao upisati vlasnika.
"To je za mene isto zastrašujuće i iznenađujuće. Što da mi građani onda očekujemo, ako se Republika Hrvatska od 2006. godine ne može upisati kao vlasnik? Što da mi onda očekujemo?" upitala je Ursić Bukorović.
Pored svih dokaza, oni 24 godine ne mogu doći do pravde
Taj spor na Trgovačkom sudu stoji već 10 godina. Iako je sve dokazano, presuda još uvijek nije donesena.
"S obzirom na to kako to sve funkcionira, nisam siguran da će to biti riješeno na način da će tu imovinu – koja je sva naša, a koju je gospodin Mihaljević na kriminalan način uzeo – RH uspjeti vratiti nama", rekao je Svoboda.
Pored svih dokaza i pravomoćnih presuda, oni ne mogu doći do pravde, nego se 24 godine vuku po sudovima.
"Pa neka država o mom trošku napravi reviziju, neka nađe neutralnu komisiju. Za sedam dana neka ovo riješi", rekao je Barabarić.
Troškovi su zbog dužine trajanja sudskih postupaka u ovom slučaju enormni. Oni svoje podmiruju tako što dižu kredite, ali nelegalni veleposjednik to ne čini kada bi trebao.
"Ne mogu ga uhvatiti za rep. On je uglavnom vani u Frankfurtu. Na računu nema novca i ne mogu mu ništa, ali glavno da mu mogu čuvati ovo veliko zemljište", rekao je Lipovčan.
Tek nakon 22 godine, s pravomoćnom presudom zemljišnoknjižnog referenta, Županijsko državno odvjetništvo trebalo bi zatražiti ispravni postupak pogrešnog upisa. Upitali smo ih hoće li to učiniti, ali nam nisu odgovorili.
"Osnovna je stvar da se Republika Hrvatska upiše. Kad će se ona upisati, to nije bitno. Bitno je da se izbriše netko tko je upisan počinjenjem kaznenog djela", objasnila je odvjetnica Ursić Bukorović.
I to jedino može zaštiti državne interese, ali i klesare i žitelje koje se proganja ovrhama. Potpuno je nejasno zašto se država ne brine, kad već neće o građanima, bar o sebi i svojem zemljištu.
Upitali smo Vrhovni sud hoće li poduzetnik Mihaljević uopće odgovarati, odnosno je li njegova presuda otišla u zastaru. Odgovorili su nam da je javna sjednica zakazana za 12. prosinca.
Pitali smo i Trgovački sud zašto spor traje 10 godina kada je Upravni sud ustanovio da Mihaljević nikada nije kupio zemljište na koje se upisao. Odgovor još nismo dobili. Referent nam je rekao da je to za njega gotova stvar, a Srećka Mihaljevića nismo uspjeli dobiti.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
