Šesteročlana obitelj iz Hercegovca doima se veselo i bezbrižno. Osim što su Ivana i Željko gluhi od rođenja, čini se da drugih problema nemaju – slažu se, vole i zabavljaju. Ali nije sve tako šareno u obitelji Lacković. Prije tri godine život im se srušio u trenu.


Prvi su se put susreli na druženju koje je organizirala Udruga gluhih i nagluhih u Bjelovaru. Čim je Željko ušao u prostoriju, Ivanin ga je osmijeh potpuno osvojio.

"Svidjela mi se i počeli smo razgovarati. Bila je dosta sramežljiva. Kasnije smo se nastavili dopisivati porukama, htio sam da se ponovno nađemo, ali me odbijala tri mjeseca. Negdje krajem godine pozvala me da dođem u Bjelovar. Opet je bila sramežljiva prilikom susreta, počastio sam ju pićem i jedva sam dobio pusu u obraz", govori Željko.

Malo-pomalo, sramežljivost se pretvorila u ljubav. Nakon dvije godine izlazaka, upoznavanja i druženja uslijedilo je vjenčanje.

Osam i pol godina njihova zajedničkog života obogatili su Dražen, Luka i Matea. Uz dva osnovnoškolca i petogodišnju Mateu igre u kući Lacković ne nedostaje. Ali nije njima samo igra na pameti. Ovi dečkići roditeljima su pravi pomoćnici.

2.11.2017.

"Moj sin mi puno pomaže pri komunikaciji. Primjerice, kada idemo biciklom do trgovine, banke ili pošte, on mi pomaže da komuniciram s okolinom, sve mi prevede što se govori. Također, on se javlja kada zvoni telefon kada moja mama nije kod kuće i prevodi telefonske razgovore. Jako sam mu zahvalan na tome. Također, pomaže mi u komunikaciji s nogometnim trenerom, prevede što treba, kada je utakmica", govori Željko.

Iako im je to još uvijek čudno i puno riječi ne znaju pokazati, trude se, pronalaze neke svoje načine kako bi se sporazumijevali. Ivana i Željko kažu kako će ih upisati na tečaj kada budu malo stariji, ali samo ako to oni sami budu htjeli.

Hvala vam na želji da pomognete obitelji Lacković. S obzirom da obitelj prima socijalnu pomoć najbolje bi bilo da im novac uplatite na kućnu adresu: Željko Lacković, Zdenačka cesta 243284 Hercegovac

Čini se kako se u ovoj obitelji kockice uvijek slažu na svoje mjesto. Ali za vrijeme Ivanine trudnoće pojavio se golem strah. S obzirom na to da su i ona i Željko gluhi od samog rođenja, bojali su se da im i djeca neće čuti. Željkova majka Ana, dobro zna kakav je osjećaj kada liječnik javi takve vijesti.

"Bilo je grozno kad su mi rekli da beba ne čuje. Do osmog razreda nije mogao biti s nama zato što su u socijalnoj skrbi govorili da će još više biti potresen, da ga ne smijemo često voditi doma. Mjesečno smo išli samo jednom po njega. Strašno je plakao. Po tjedan dana nije bio normalan ni za govor, za razvoj govora. Jednostavno nam nisu dali. Znači, svaki mjesec mogli smo ga jednom dovesti doma", govori Ana.

Baka Ana bila je najveća podrška Ivani kada su se dječica rodila. Intervenirala je noću kada djeca plaču, budila bi ju da ih nahrani. Prihvatila ju je kao svoju kćer i jedna drugoj pomažu u svemu.

Njih šestero danas žive zajedno u kući koju je Željko prije 11 godina kupio na kredit. Tada je sve izgledalo drugačije. Radio je u tvornici namještaja u kojoj je bio zaposlen 20 godina. Ali prije tri godine stvari su krenule nizbrdo.

"Moj sin je bio 1. 8. na pregledu karcinoma i utvrđeno je da se na rezu te godine, 2014. navodno pokazala neka kvržica. Znači, nastaju problemi. Problemi nastaju u biti od šoka jer on je svjestan da može izgubiti kuću", govori Ana.

Bila je to druga zloćudna dijagnoza u obitelji. Željkov se otac tada borio s karcinomom gušterače. Ali to je tek bio početak nesreće koja je zadesila ovu obitelj. Otac je preminuo, a Željko dobio otkaz na bolovanju. Bez posla i primanja, dok rate za kredite idu. Banka traži svoje, a i zima već kuca na vrata.

"Moramo naći načina da je zadržimo zbog djece. Ne znam što ćemo", govori Ivana.

2.11.2017.

Najstariji sin Dražen razumije situaciju puno bolje nego što su uopće svjesni. Njegova najveća želja nije nikakva dječja nego otplata obiteljske kuće.

Zakašnjele rate kredita već im mjesecima zadaju tešku muku. Dok od socijalne pomoći i dječjeg doplatka jedva spajaju kraj s krajem, 1980 kuna, koliko bi morali mjesečno izdvajati za kredit, njima se čini kao cijelo bogatstvo.

"Želja mi je da moj sin ozdravi i da se ta kuća na neki način riješi, ali zaista ne znam na koji. Želja mi je, na primjer, da mi se djeca u zimi ne smrznu, da se kupi još drva i da se ova plate. Ali kako, stvarno ne znam", govori Ana.

Nada kako će sve na kraju biti dobro jedino je što je ovoj obitelji preostalo. Željko je prestao ići na liječenje jer za gorivo nema, a i uz ovrhu koja im visi nad glavom nema se snage boriti.

Ono što je posebno u ovom domu više je od onoga što se može opisati riječima ili znakovima. Sloga, ljubav i zajedništvo u kojemu oni žive nešto je za što nije potreban prevoditelj.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno.

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr.