Sjedaju pred automobile, lijepe se za cestu, prekidaju događaje koji okupljaju velik broj ljudi, na meti su im i remek-djela svjetskih slikara. Jesu li oni junaci budućnosti ili fanatici?
Zbog čega je klimatski aktivizam od prosvjeda i marševa dobio novi oblik? Nerijetko za svoje postupke bivaju napadnuti od drugih građana, no i na udarace ne reagiraju. Ljudi različitih dobi, identiteta, vjera i nacija misle da su posljednja generacija koja može nešto promijeniti kako bi budući naraštaji imali budućnost. Kako na njih reagiraju kreatori politika, ali i znanstvenici, čije riječi prenose u svojim aktivnostima? Što su sve spremni učiniti za svoja uvjerenja?
Ivan Güttler, zamjenik ravnateljice DHMZ-a i klimatolog, smatra kako se neke njihove metode ipak preagresivne.
Njihov broj svakim danom je sve veći, a načini na koje prosvjeduju sve su kreativniji. Klimatski aktivisti novog doba daleko su od Greenpeacea iz 70-tih. Spontano se organiziraju, blokiraju prometnice, velike tvrtke polijevaju bojom, prekidaju predstave, utakmice, koncerte - sve kako bi privukli pozornost i prenijeli svoju poruku.
U Londonu su primjerice sliku Van Gogha zalili juhom od rajčice. Pokreti poput Just stop oil, Scientist rebelion, Last Generation i Extinction Rebelliona dominiraju. Lora radi kao slobodna prevoditeljica, a sve svoje slobodno vrijeme posvećuje aktivizmu. I to radi potpuno besplatno. Jedna je od rijetkih klimatskih aktivistica u Hrvatskoj, ali u svijetu ih zato ima mnogo više.
Lora Rajić iz Extinction Rebelliona kaže kako nastoje djelovati na način da su megafon javnosti za znanstvene spoznaje.
"Što znači da želimo osvještavati javnosti o hitnosti klimatske krize s jedne strane i gubitka bioraznolikosti, ali s druge strane se želimo zalagati za neka rješenja koja su sustavna i koja će spriječiti najgore posljedice tih kriza", kaže.
"Znamo da ima mnogo ljudi kojima se ne sviđa to što radimo jer smo im iritantni. Naravno da smo naporni jer iznova i iznova ističemo taj problem. I nije lijepo razmišljati o klimatskoj krizi, teško je misliti da to može uništiti sav tvoj život i sve što ti je normalno u ovom trenutku, a mi to radimo konstantno", rekao je glasnogovornik Letzte Generation Theodor Schnarr.
Znanstvenike se, kažu, slušalo i ignoriralo. Zato su odlučili i sami izaći na ulicu.
Leonardo Rebeschini iz organizacije Scientist Rebellion kaže kako smo prešli šest od devet planetarnih granica i da smo doista u lošoj situaciji. Umjesto beskonačnog ekonomskog rasta, potreban je odrast, kažu aktivisti. A teret tog odrasta trebali bi snositi najbogatiji. Lorenzo Masini iz Scientist rebelliona pojašnjava što to znači.
"Superbogati su superonečišćivači, zapravo tražimo njih da plate za svoje ugljične emisije različitim metodama, porezima i slično. Pa možemo koristiti taj novac da na globalnoj razini provedemo ekološku tranziciju", kaže.
"Ne možemo imati neograničenu linearnu potrošnju, niti možemo imati neograničen rast profita i rast BDP-a, znači moramo ići u nekom drugom smjeru. S druge strane živimo u vremenu koje je na neki način trenutno presedan, a to je da imamo materijalne nekakve uvjete da bi zapravo svim ljudima trebalo biti dovoljno dobro", poručuje Lora Rajić. Kakav je stav vodećeg klimatologa o njihovu djelovanju, emisija Provjreno provjerila je u DHMZ-u!
Ivan Güttler, zamjenik ravnateljice DHMZ-a i klimatolog poručuje:
"Nemamo 30 godina da odlučimo hoćemo li ići u derkabonizaciju ili nećemo. Danas smo zagrijali svijet za 1 do 2 stupnja, nekakve srednje projekcije do kraja stoljeća da ćemo doći do 3 stupnja.
Kod nas u Europi je takva situacija da se mi možemo prilagoditi, kad je toplinski val upalimo klima uređaje, kad nam vjetar uništi imovinu obnovimo krovište, međutim doslovno postoje stotine milijuna stanovnika ovog planeta koji nemaju osnovna sredstva za uobičajeni život a kamoli za čestu pojavu vremenskih ekstrema", poručuje.
Znači li to da svi trebamo postati vegetarijanci, prestati voziti automobile i početi se baviti poljoprivredom?
"Nije čak ni potreba da svi budemo vegetarijanci ili vegani, stvarno s boljim uzgojem i biljaka i životinja može se smanjiti bilanca CO2.
70% dolazi iz transporta energije i industrije, ostali 30 % dolazi od proizvodnje hrane", kaže.
"Naravno da planeta ne može održati to da jedemo tri puta dnevno meso ili svatko vozi osobni automobil i da se neograničeno troše resursi. Ali istovremeno ograničeni smo tim nekakvim konzumerizmom, neokapitalizmom koji je opresivan sustav i smatramo da bi moć ljudi trebala dolaziti od organizacije odozdo", poručuje.
Odluke se, smatraju, trebaju donositi zborovima građana. Da bi se ovo za što se zalažu primijenilo, potrebno je utjecati na promjene u demokraciji i ekonomskom sustavu.
Mario Munta, Fakultet političkih znanosti poručuje kako se političke garniture naročito u predizborno vrijeme jako fokusiraju na koncept rasta, ekonomskog rasta
"I tu se obećava ekonomskim rastom generalni prospritet što naravno nije slučaj. Uvijek su kada pitate građane što ja imam što je BDP narastao 3 % ja to nisam osjetio ni 0 %", kaže. Smatraju da će do većine najbolje doprijeti primjenom nenasilnog građanskog neposluha. Pa se tako klimatski aktivisti lijepe za asfalt i uništavaju umjetnost.
Za razliku od Njemačke, Nizozemske i Velike Britanije, kod nas je aktivizam prilično sramežljiv.
"Hrvati se jako teško odlučuju za prosvjede dok voda ne dođe do grla. Ali takvi prosvjedi su u povijesti znali polučiti rezultatom i postići efekt", kaže Munta.
Postavlja se i jasno pitanje tko stoji iza aktivista. Oni tvrde da su decentralizirani i da je svaka skupina autonomna. Novac, tvrde, dolazi od donacija. Ali najveće novčane injekcije za svoje pothvate dobivaju od Climate emergency fonda. Njega su osnovale redateljica Rory Kennedy i Aieleen Getty. Upravo ova posljednja unuka i bogata nasljednica jednog od najvećih američkih naftnih mogula. Dakle, svi ovi pokreti svoje akcije financiraju novcem koji je stvoren upravo na onom protiv čega bore.
"Rekla je da osjeća da je ovaj novac, na neki način, prljav i sad ga ima te ga želi iskoristiti za dobro. Ali ne dobivamo naređenja ili nešto takvo", kaže Schnarr.
"Međutim postoji rizik da dio tih aktivista, postoji interpretacija, nisam ja autor, da su podmetnuti u smislu namjerno se forsira nekakvo agresivno ponašanje koje financiraju ljudi koji možda lmaju veći interes da se više koriste fosilna goriva, baš iz razloga da bi se iritiralo većinu građana koji su možda pasivniji, mirniji. Tako da treba pažljivo promatrati svaku od tih akcija", poručuje zamjenik ravnateljice DHMZ-a.
Što su oni glasniji i ustrajniji, veći je i otpor - kako drugih građana, tako i vlada. U Francuskoj i Velikoj Britaniji donijeli su zakone o nadzoru i pritvoru aktivista. Čak su i kriminalizirali zaključavanje ili lijepljenje sebe za tuđe vlasništvo, pa i samu namjeru da se to učini. U Njemačkoj žele legalizirati prisluškivanje i praćenje aktivista.
Upravo u trenutku razgovora Provjerenog tri aktivista čekala su suđenje u Njemačkoj zbog akcije u kojoj su se zalijepili i uništavali skupocjeni automobil u najvećem bavarskom muzeju automobila.
"Bili smo u pritvoru tjedan dana, tako da svi mi znamo koji je rizik , velik klimatski rizik, s kojim se suočavamo, govorimo o kraju civilizacije kakvu poznajemo", kaže Nate Rugh.
Pročitajte i ovo
Sudac je imao razumijevanja i prošli su samo s novčanom kaznom. Ali ne bude uvijek tako. Dvojica pripadnika Just stop oila osuđena su na dvije i tri godine zatvora zbog 40-satne blokade prometnice.
Rizik je to na koji su, kažu, svi spremni.
"Važno je pokazati ljudima da smo voljni žrtvovati se, izložiti se pred nasilje sustava, jer upravo to radimo. Kada se stavimo pred njih, razotkrivamo nasilje koje već postoji, ali ga većina ljudi ignorira", kaže Rugh.
Aktivisti će i dalje nastaviti sa svojim poduhvatima.
"Postoji svjesnost problema, senzibilizirani su, na kraju krajeva oni će živjeti u tom svijetu za 30, 40 godina, žele da je to svijet u kojem imaš čistu vodu, zrak u kojem može ići na more i slično", poručuje zamjenik ravnateljice DHMZ-a. Je li polijevanje bojom remek-djela u svjetskim muzejima i bacanje pred automobile zaista način na koji se dolazi do promjene? Jer radikalan, fanatičan pristup može voditi u dva smjera, ili će dobiti što traže ili će postići potpuno suprotno.
Pročitajte i ovo
Da bi se bilo što iz korijena promijenilo, mora postojati više od deklarativne volje kreatora politika. Pitanje je, jesu li političke garniture voljne odreći se sustava koji im osigurava opstanak na vlasti? Jesu li pojedinci spremni odreći se luksuza i žrtvovati svoj sadašnji komfor za buduće generacije.
