Galerija
Barbara je u Amsterdamu živjela u stanu koji je, kaže, imao samo četiri prozora, a onda je prije 15 godina sa suprugom i petogodišnjim sinom svoj život okrenula naglavačke: rođena Nizozemka sada u okolici Vojnića uzgaja kuniće i kokoši.
Sakupljati jaja iz vlastitog kokošinjca, umjesto odlaziti po njih u supermarket, nevjerojatan je osjećaj, posebice ako uzmete u obzir da prije toga, iskreno priznaje, nikada nije bila ni blizu kokoši.
"Mogla bih ih gledati po cijele dane. Imaju svoj jezik. Ja sada čak i malo pričam 'kokošji'. Znam kakve zvukove proizvode i što se tada događa, što misle. I to je toliko zabavno", napomenula je u razgovoru s reporterkom Provjerenog Majom Medaković.
Pročitajte i ovo
Naučiti hrvatski jezik sasvim je druga priča. U tome ju je njezin suprug Peter dobrano prešišao. Napola Nizozemac i napola Amerikanac, po struci je kovač i nije mu strano raditi rukama nije mu strano raditi rukama.
Na početku spavali u kamp-kućici
Nisu htjeli otkriti za koji su točno iznos prije 15 godina kupili devet hektara zemlje u blizini Vojnića, ali o motivima dolaska rado pričaju.
"Došli smo u Hrvatsku zbog toga što smo željeli živjeti u prirodi. Zapravo, Peter je bio taj koji je rekao da idemo živjeti u prirodu, a ja sam samo željela živjeti s Peterom. Nije se dogodio trenutak u kojem sam to požalila. Tako da sam super sretna s tom odlukom", rekla je Barbara.
Pročitajte i ovo
Na komentar da i u Nizozemskoj imaju prirodu, Barbara se samo smješka i objašnjava da nije sva priroda ista.
"Kada vjeverici slučajno ispadne lješnjak, dobijemo novo stablo lješnjaka. Dakle, stabla niču iz zemlje kao luda. Jako je plodno i imamo izvore pitke vode. To je sve naš kapital za život", pojasnila je.
Pročitajte i ovo
Od ideje do realizacije trnovit je put, ali sve što im se na na njemu događalo oni su prihvaćali.
"Zatrudnjela sam možda čak i na putu ovamo tako da sam bila trudna prvih devet mjeseci našega života ovdje. Kuća je bila ruševina. Spavali smo u kamp-kućici", ispričala je Barbara.
"Kada pogledam unatrag, došli smo ovdje u džunglu. I lijevo i desno od ceste bila je džungla, četiri ili pet metara visoka zelena stabla. Nismo znali ništa", dodao je Peter.
"Nikada ne bih učinio drugačije"
Želja im je svoje imanje u budućnosti pretvoriti u malu, ali samoodrživu zajednicu, mjesto na kojem će živjeti s drugim obiteljima, istomišljenicima.
"Ovo je bila fundamentalna odluka, nikada ne bih učinio drugačije. Možda bih izabrao drugu zemlju ili možda s vremenom pronašao novu zemlju u kojoj bismo mogli učiniti istu stvar, ali ova stvar raste. A ono što raste ne puštaš tako lako. Ovo je životno djelo", istaknuo je Peter.
"Mislim da je velika stvar biti sretan s onime što imaš – vidjeti što imaš i ne zaboraviti uživati u životu – a toliko je toga u čemu treba uživati", zaključila je Barbara.
Pročitajte i ovo
U prirodi koju imamo, plodnoj zemlji na kojoj živimo, pitkoj vodi koja nam je na dohvat ruke – dobrim, vrijednim i poštenim ljudima kojima smo okruženi. Trava drugdje nije zelenija. Samo smo na blagoslove koje imamo nerijetko slijepi, dok nam ljudi poput njih to ne osvijeste.
Više o njihovoj priči možete pogledati u prilogu na vrhu članka.
Provjereno gledajte četvrtkom navečer na Novoj TV, a propuštenu emisiju pogledajte besplatno na novatv.hr
