Vapaji prijevoznika koji gube i do 95 posto prihoda: "Ne znamo gdje će i kada će ovo sve stati"

"Ne pitajte što vaša država može učiniti za vas, pitajte što vi možete učiniti za svoju državu", poznata je rečenica s inauguracijskog govora 35. američkog predsjednika Johna Kennedyja. Međutim, u primjerima koje ćemo navesti prijevoznici se ne samo nadaju već i očekuju državnu pomoć.

Pročitajte i ovo Cijene divljaju Troškovi rastu jer se ne proizvodi dovoljno, no prodavači zbog dizanja cijena dodatno gube kupce: ''Moramo i mi od nečega živjeti'' NAKON POSKUPLJENJA GORIVA Prijevoznici otkrivaju kada će povećati cijene usluga: "Ne možemo raditi besplatno. Očekujemo da država nađe neki model"

Pedeset ljudi stane u autobus kakvim se koriste u tvrtki povremenog prijevoza Vinka Darojkovića, a sada je mjesecima prazan. Lizing kuće neumorno šalju račune za naplatu, a svaki se utorak s nestrpljenjem očekuje kako bi se saznala cijena goriva. Prošla, ali i buduća vremena za prijevoznike nisu dobra, stoga smo direktora Darojkovića pitali kakva je situacija.

"Prijevoz je pao skroz na niske grane. Što se tiče same korone, krenula je i uzrokovala mnoge probleme, cijena goriva nastavila nas je vući još niže i nizbrdo i ne znamo gdje će i kada će ovo sve stati", objasnio je.

Ističe i kako su cijene autobusa jako visoke, a zbog velike količine goriva i dužih putovanja, poskupljenjem goriva cijena rezervoara oštro je porasla.

"Pričamo li o novom autobusu cijene se kreću do trista tisuća eura. To se kretalo do sada, a sada ne znamo kakva će biti situacija uz kuće koje prodaju autobuse i inflaciju. Litraža je 550 do 600 litara po autobusu. Nama je po rezervoaru cijena skočila nekakvih dvije i pol do tri tisuće kuna", dodaje.

Parkirane autobuse bez naznake o novim prijevozima, od kojih neki nisu paljeni po dvije godine, tek je privremeno spasio moratorij na kredite.

"Autobusi su bili starosti četiri do pet godina i morali smo biti izloženi lizingu i to nas je sada u konačnici i ovoj koroni koštalo jako puno, a koštat će nas još i više", prognozira ovaj prijevoznik.

Usporedio je i rekordnu 2019. godinu kada je, tvrdi, imao 53 zaposlenika, sa pandemijskom u kojoj su pali na svega 16, te prošlom tijekom koje je zadržao tek dvadeset radnika.

"Jednostavno ljudima nismo mogli osigurati ono što smo osiguravali 2019. godine. Bili su na potporama za očuvanje radnih mjesta, svakako, država je tu izašla u susret. Do sada smo imali te potpore no sada više ni njih nemamo, a naše tržište se nije stabiliziralo, nije se diglo. Naša je grana i dalje pri dnu", zaključio je.

I u cestovnom prometu očajno stanje

S linijskog cestovnog na teretni promet. Cijena goriva jednako im je previsoka, no korona teretnom prometu nije zadala tolike probleme, izuzev u početnim mjesecima.

"Cijena goriva je nešto što nas podjednako muči kao i putnički prijevoz. U prosjeku je porasla nekakvih 27 posto u vrlo, vrlo kratkom razdoblju što je nenadoknadivo. Udio troškova goriva u određenim relacijama zna biti do pedeset posto što je ekonomski neodrživo", ističe predsjednik Udruženja cestovnog teretnog prijevoza Darko Vukadinović.

Pregovaranje je postalo svakodnevica, a usluga cijene prijevoza morala je rasti. No problem je, kako kaže Vukadinović, to što se ne može svim kupcima istovremeno podići cijene, što znači da svega nekoliko tjedana dijeli prijevoznike od propasti. No, ako u međuvremenu država ne pomogne predlaže rješenja.

"Prva stvar je povrat dijela trošarine na dizelsko gorivo. Međutim, ona je na razini Europske unije definirana na iznos od 333 eura na tisuću kilograma. Jednostavno to ne muči samo hrvatske prijevoznike već u cijeloj Europi raste cijena goriva i ta minimalna trošarina trebala bi se suspendirati da država može dati još veći povrat. Druga stvar je ono što je već i bio apel prijevoznika što se tiče bio goriva te vidimo da to pada na plodno tlo".

Zadovoljni ne mogu biti ni građani

Slaba isplativost ili potpuna neisplativost postale su značajke prijevoznika. Zato nas je zanimalo, za krajnjeg korisnika, putnika, kakva je prije bila cijena na relaciji Zagreb-Beč ili Zagreb Budimpešta, a kakva je sada.

"U konačnici krajnji korisnik sve to plaća, što je najžalosnije. Država u svemu ovome nama prijevoznicima nije izašla u susret da je spustila preko marži ili nekih drugih stvari i nadoknadila cijenu po litri goriva. Mogli su, ali nisu učinili to. Krajnji korisnik to sve plaća, a cijene je skočila sigurno četrdeset posto", proziva Darojković.

U produžetku mjera za očuvanje radnih mjesta vide barem privremenu pomoć. Vedran Tomičić iz HGK navodi kako se bez uvođenja ugovora o javnoj usluzi dalje ne može. Radi se tu o lokalnom prijevozu koji je nerentabilan te bi županija trebala nadoknaditi sredstvima, koja postoje u Ministarstvu prometa, no ne povlači ih se. Za sada su se samo Zagrebačka i Koprivničko-križevačka raspisale javne natječaje.

"Ja ne znam kako ćemo mi preživjeti ovu godinu. Tko preživi bit će fenomen i znanstvena fantastika kako će se ovo završiti. Ovo više nema smisla uopće raditi u prijevozu putnika. Putnika nema, autobusi stoje, kako će ovo izgledati do kraja godine stvarno ne znam", poručio je Vinko Darojković.

Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!