Preminuo Miroslav Bertoša, istaknuti hrvatski povjesničar

Iza njega ostaju znanstveni radovi, knjige i predavanja koji su imali neupitno važan utjecaj u istarskoj i hrvatskoj historiografiji. Miroslav Bertoša rodio se 17. svibnja 1938. u Beogradu, a dolaskom u Istru 1947. završio je osnovnu školu i srednju školu te diplomirao povijest s književnošću na Pedagoškoj akademiji u Puli (1963.), a potom povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1966.) gdje je i doktorirao.

tri vijesti o kojima se priča SEZONSKA RADNICA Tijekom požara nestala Dragana: Njezin suprug krenuo u Hrvatsku, obitelj dala DNK uzorke Ogromna šteta UŽIVO Nakon katastrofe u Omišu traje borba za život ozlijeđenih: "Nije bilo grmljavine i žica, možemo sumnjati da je požar bio podmetnut" Korisni savjeti Vatrogasni zapovjednik upozorava: "Ovo je najveća pogreška tijekom bijega od požara"

Svoj znanstveni interes najviše je usmjerio prema Istri u novom vijeku, ali povremeno je zalazio i u starija i novija razdoblja. Također se bavio demografskom poviješću i temama iz suvremenih promišljanja o problemima razvoja povijesne misli i historiografije općenito te metodologije nastavnog i znanstvenog procesa u povijesti. Od druge polovice 60-ih godina sustavno je istraživao u mnogim arhivskim i drugim fondovima i zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu, napose u Italiji i Francuskoj.

Pročitajte i ovo 1806 nestalih osoba Obilježava se Dan nestalih u Domovinskom ratu: "Mladen je imao 22 godine kad se to dogodilo"

Redovita služba trajala mu je 45 godina, od 1963. do 2008. Od 1963. do 1969. radio je kao asistent na Pedagoškoj akademiji u Puli, a potom je do 1995. bio zaposlen u tadašnjem Sjeverojadranskom institutu JAZU, sada Zavodu za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci – Područnoj jedinici u Puli.

Dužnost prvoga generalnog konzula Republike Hrvatske u Trstu obnašao je od 1995. do 1999., a potom se vratio struci. Od 1999. do 2003. bio je upraviteljem Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci; kasnije, od 2019. do smrti, i njegovim voditeljem. Od 2003. do umirovljenja 2008. bio je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Puli.

Pročitajte i ovo obljetnica Kornatske tragedije 12 vatrogasaca poginulo je u nezapamćenoj tragediji, samo jedan je preživio: "Sjećanje na njih nikad ne smije izblijediti"

Objavio je 20 knjiga te oko 1060 ostalih bibliografskih jedinica, a posljednja, 21. knjiga "Trošenje života. Gdje li je život što ga izgubih živeći?", bit će tiskana koncem 2023. godine.

Uz ostalo, bio je članom Hrvatskog odbora UNESCO-a, članom predsjedništva Hrvatskog odbora za povijesne znanosti koji je radio na organiziranju Prvoga kongresa hrvatskih povjesničara, te članom zajedničkog dijela hrvatsko-talijanskog, a potom i hrvatsko-slovenskog povijesnog povjerenstva.

Nositelj je brojnih nagrada, među kojima je i Državna nagrada za znanstveni rad "Bartol Kašić", a 1997., odlukom predsjednika Republike odlikovan je "Redom hrvatskog trolista" i "Spomenicom Domovinske zahvalnosti". Za životno djelo dobio je Nagradu Grada Pule i Nagradu "Ivan Lučić" koju dodjeljuje Hrvatski nacionalni odbor za povijesne znanosti i Društvo hrvatskih povjesničara.