"Završetak praznika i povratak u školu može biti izazovan sam po sebi, a posebno na kraju ovih praznika. Traumatski događaji poput zločina koji se dogodio neposredno pred početak praznika utječu na širok krug djece i odraslih koji dijele iskustvo škole, na učenike, njihove roditelje i djelatnike škola", istaknuli su iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD).
"Kod djece se može javiti otpor prema povratku u školu, strah da će im se u školi nešto dogoditi, zabrinutost oko sigurnosti u školi ili preokupiranost mislima o događaju. Kod odraslih se također može javiti izražena zabrinutost da bi se nešto loše moglo dogoditi, anksioznost tijekom školskog dana i potreba da se izbjegne povratak u školu ili pojačan oprez", dodali su te objavili nekoliko ključnih smjernica kako pomoći sebi i djeci.
- važno je sjetiti se da se zločini poput ovog događaju rijetko i da vjerojatnost da se dogode nije veća u školi u odnosu na druga mjesta
- korisno je podsjetiti i djecu i odrasle na koje se načine već nastoji omogućiti da su svi u školi sigurni
- traumatski događaji često smanje naše kapacitete da se nosimo s izazovima i izvršavamo svoje zadatke - važno je na početku polugodišta osigurati nježnost jednih prema drugima te smanjiti zahtjeve (npr. izbjegavati provjere znanja)
- na početku polugodišta potrebno je usmjeriti se na povezujuće aktivnosti koje potiču brigu jednih za druge i zajedništvo
Ako dijete pokazuje otpor prema odlasku u školu, potrebno je prvo pokazati razumijevanje za njegove osjećaje te normalizirati strah i zabrinutost, ističu psiholozi i objašnjavaju: "Važno je s ovim korakom ne žuriti, već stvarno pokazati djetetu da ga čujemo i razumijemo. Nakon toga potrebno je djetetu postaviti granicu da je odlazak u školu obaveza i da ne može izabrati ostati kod kuće."
- važno je ohrabriti suočavanje i podsjetiti da izbjegavanje odlaska u školu ne pomaže u tome da se lakše nosimo sa strahom, već otežava jer se strah samo povećava
- ono što se može izabrati su različiti načini kako se odlazak u školu djetetu može olakšati: s kim u školi može razgovarati kada mu je teško, koje načine samoumirivanja može koristiti, što želi raditi nakon nastave i drugo - na ovaj način podsjećamo dijete na ono što može kontrolirati i o čemu može odlučivati
- može se dogoditi da su strah i zabrinutost kod djece ili odraslih intenzivni i da je potrebna stručna pomoć te se za dobivanje dodatnih smjernica može konzultirati stručne suradnike - ako to nije moguće ili nije dovoljno, djelatnici škole mogu dati informacije roditeljima kome se mogu javiti
"Unutar radnih kolektiva u školi važno je ohrabrivati suradnju, podsjetiti na sve ono što se već napravilo dobro i koji kapaciteti već postoje za nositi se s teškim situacijama, normalizirati da je teško vratiti se u radnu rutinu i da je u redu tome prilagoditi očekivanja te usporiti", naglašavaju psiholozi i napominju da je za oporavak svih uključenih sada jako važno što će i na koji način napraviti oni koji su na vodećim pozicijama u državi.
- sigurnosne mjere u školama su važne, no samo postrožavanje mjera bez primjerene podrške može dodatno povećati anksioznost i doživljaj da svijet nije sigurno mjesto
- škole trebaju biti mjesta prilagođena djeci i postati mjesta u kojima djeca imaju s kim razgovarati kada se dogodi nešto strašno, u kojima mogu bolje razumjeti svoje emocije i doživljaje te učiti kako si pomoći
Mentalno zdravlje djece i odraslih mora postati prioritet i to je jedina dugoročno “isplativa” promjena, naglasili su iz Zagrebačkog psihološkog društva.
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
Pročitajte i ovo
