Pročitajte i ovo
Govor Davora Bernardića prenosimo u cijelosti:
Danas je prijedlog za razrješenje ministra financija na dnevnom redu upućen od potpisnika saborskih zastupnika.
Kolegice i kolege, hrvatski građani. Sjećam se devedesetih godina i onog nacionalnog zanosa i riječi koje mi još sad odzvanjaju u glavi. O Bože, kakva će to zemlja biti, mala kao Švicarska, a opet toliko puta ljepša, samostalna, zemlja koja ima takve prirodne potencijale, koja može hraniti 30 milijuna ljudi. Zemlja u kojoj će svatko poželjeti živjeti.
I sjećam se tog blagog pogleda i dubokog glasa moga oca koji me je podragao po glavi kao da me želi smiriti, kada je odlazio u Domovinski rat i rekao: "Sve će biti u redu, vratit ću se za 40 dana".
Prolazile su godine, prolazili su dani, prolazilo je vrijeme. Ali ono što je prolazilo, prolazile su ljudske sudbine. Ljudske sudbine koje su postajale ljudi bez posla, umirovljenici bez zaštite, redovi za crni kruh. Tek nas je česta škripa guma BMW-a u kasnim devedesetima podsjetila da neke stvari u Hrvatskoj nisu krenule dobro. Da je pretvorba i privatizacija uzela maha. Da je Hrvatskoj, koja je ranjena u Domovinskom ratu, stavljena sol na ranu.
Danas, 20 godina nakon tog scenarija, ljuljaju se temelji te i takve Hrvatske. Ušao sam u politiku kao dijete jer sam se htio boriti protiv nepravde. Nepravdu sam vidio kao nešto protiv čega se svi zajedno moramo boriti. I trebamo osvijestiti to u nama da Hrvatska mora postati zemlja jednakih mogućnosti. I tek kada svako dijete u Hrvatskoj bude imalo jednaku šansu, Hrvatska će imati šansu za uspjeh.
Politika je za mene rad i odricanje. Rad 24 sata dnevno, rad u službi građana, rad za interese naše zemlje, a nikako za pojedinačne interese. Odricanje. Odricanje od privilegija, odricanje od povlastica, odricanje od lagodnog načina života. Odricanje, ako hoćete, i od onih povlaštenih stvari kao što su kredit ili druge povlastice koje u Hrvatskoj na žalost se mogu dobiti.
Stvari su do jučer u Agrokoru izgledale dobro, i to treba reći. Veselili smo se kad je napravljena akvizicija u regiji, i u Srbiji i u Sloveniji. Bio sam sretan kad je Agrokor kupio Mercator, bio sam sretan kad sam gledao kako su neka poduzeća na dobrim osnovama, kako rastu. Bio sam sretan kad sam gledao hrvatski uspjeh, uspjeh hrvatske poljoprivrede i hrvatskih ljudi. I mi se kao zemlja, kao ljudi, moramo veseliti našim uspjesima. Moramo se veseliti svim onima koji su u stanju stvoriti vrijednost.
Ali zar ne može u ovoj zemlji ništa proći bez laži, bez prevare i bez obmane.
I danas smo došli do one lekcije koju možemo iščitati, a to je da nema dugoročnog uspjeha i dugoročne sreće preko tuđeg znoja i tuđeg novca. Novca hrvatskih građana. Ne može poprijeko, ne može prevarama i ne možemo laž.
Danas je tim modelom, još iz devedesetih poznatim, "ako stanem – padam", perjanicom tadašnje politike "tko je jamio - jamio" ugrožena kompletna hrvatska stabilnost.
Jer u ovom trenutku je i Slovenija donijela lex Mercator, u ovom trenutku novca za isplatu plaća i dobavljačima ima možda do 31. 5. i to ne dovoljno. U ovom trenutku rješavanje ovog gorućeg hrvatskog problema je odgođeno do praktički iza lokalnih izbora.
Sve odluke ove Vlade Vlada je odgodila za sutra. Otkup Ine, povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, obrazovnu reformu, sve je odgođeno za sutra. Što bi naš narod rekao, malo sutra.
Ali ono što je doneseno jučer, urgentno, promptno, bio je lex Agrokor. Uz asistenciju odvjetničkih društava u otvorenom sukobu interesa.
Dakle, može se kad su veliki i jaki interesi u igri, puno jači od interesa Hrvatske, čak i puno jači od interesa samog HDZ-a. Žao mi je zbog toga.
Što je s onim malim proizvođačima sokova, krumpira, ako hoćete zelja, čije su ruke žuljave i koji su dizali kredite da bi financirale zaduženje? S kojima se ovih dana podsmjehnuo i sam premijer, ali oni koji prehranjuju svoju obitelj i one koji vode računa o ljudskom dostojanstvu. Što je s radnicama i radnicima u Konzumu? Što je s radnicama i radnicima u ostalim povezanim poduzećima? Da li imate bar malo odgovornosti zbog njih?
Ovdje je bila teza: "Vi želite neprijateljstvo". Ne, mi želimo uspješnu Hrvatsku. Hrvatsku koja razumije probleme, Hrvatsku jednakih mogućnosti, a to ne možemo ostvariti dok zakoni u Hrvatskoj nisu jednaki za sve. I to ne možemo ostvariti ukoliko se ne vidi pored zdravih očiju.
Pozivali smo na dijalog još prije pet mjeseci u interesu naše zemlje. I ja sam uvijek i u svakom trenutku spreman na dijalog. Sjednimo, vidimo na koji način možemo omogućiti obrazovnu reformu u Hrvatskoj. Vidimo na koji način možemo decentralizirati zemlju, da više novca ostaje tamo gdje se taj novac stvara.
Da vidimo na koji način možemo obraniti energetsku neovisnost Hrvatske. Da vidimo na koji način možemo poduzetnicima olakšati poslovanje, ali isto tako zaštititi radnike u Hrvatskoj, dignuti minimalnu plaću u Hrvatskoj. Učiniti da u Hrvatskoj radnici, bez obzira na dubinu džepa, mogu svojoj djeci platiti školovanje.
Pozivao sam na dijalog, od dijaloga bilo ništa nije.
Još za vrijeme prijašnje Vlade, dakle HDZ-ove i Mostove još prije godinu dana, neki od prvih zakona koji su odgođeni bio je upravo zakon o faktoringu koji je skrivao milijarde kuna zaduženja u tom velikom hrvatskom poduzeću, sada u velikim problemima, u Agrokoru. Ali jedan od prvih poteza bio je i pokušaj ukidanja poreznog USKOK-a. Trebamo se toga sjetiti jer ako se netko želi braniti radom, onda na rad treba i podsjetiti.
Da nije bilo razuma u zadnji čas, da nije bilo medijskog pritiska, sjetite se da bi prije godinu dana porezni USKOK, koji radi na otkrivanju utaje poreza i izvlačenju sredstava radi osobnog bogaćenja, bio ukinut. Milijardu kuna novca hrvatskih građana tim potezom bilo je ušteđeno.
Prva odluka ove Vlade bila je na tragu toga da proširi društvene nejednakosti. To je bila porezna reforma koja je omogućila onima koji imaju više da imaju još više, a onima koji imaju manje, da imaju još manje.
Nakon toga slijedi velik lanac odgovornosti u slučaju Agrokora i svega što se događa u zadnjih par mjeseci s Agrokorom. Lanac odgovornosti u kojemu je sudjelovao i današnji ministar financija koji je ovdje danas u Saboru manje važan. Ono što je puno važnije, važnije je pitanje odgovornosti.
Ministar financija koji je radio zadužen za financiranje u tom poduzeću. Postavlja se pitanje, ukoliko je tamo imao veliku plaću o kojoj se priča, 60.000 kuna, 100.000 kuna. Kako je moguće da ništa o tom poduzeću nije znao? Kako moguće da ništa nije znao o tome što se događa u Agrokoru? Zar mu zbog toga barem nije malo neugodno?
Ovdje nije pitanje kaznene odgovornosti, ovo je pitanje moralne, ljudske i političke odgovornosti. Nije bitan ministar kojeg znam od 2008. i 2009. godine, dok je kao državni tajnik radio u Ministarstvu financija, gdje smo se susretali ovdje u Hrvatskom saboru. Ovdje je bitan princip, da li u Hrvatskoj postoji ikakva odgovornost, da li poštujete svoje institucije, da li poštujemo svoju državu, da li volimo svoj narod, da li želimo biti primjer našoj djeci?
Prije tjedan dana bio sam u Belišću gdje mi je jedan stanovnik Belišća rekao, sa suzom u očima, da mora požuriti kući, da ne može više biti tu snama jer mora otići razgovarati sa svojim unukom na Skype. Unukom koji je zajedno s njegovim sinom u Dublinu. I to je ta tužna hrvatska realnost.
I zato ovo nije pitanje smjene, ovo nije pitanje Marića. Ovo je pitanje obraza i odgovornosti. Da li imate odgovornost, da li imate obraz?
Da imate obraz ne bi govorili da ste u pravu pored jasnih dokaza. Ali da imate odgovornost, sami bi otišli i tako pomogli i Plenkoviću i HDZ-u. Ovako je pravo pitanje zašto ste u ovu situaciju doveli cijeli HDZ i premijera Plenkovića, čovjeka koji vam je dao povjerenje. Odgovor ćete potražiti sami, ali ono što je evidentno da postoji puno jača interesna veza koja štiti jednog čovjeka mimo principa od interesa Hrvatske, čak i od interesa HDZ-a.
Sutra ćemo glasati, no manje je važno kako će proći glasanje, no nije nevažno. Ono što ćemo sutra moći vidjeti, tko je tu, tko će braniti princip, a tko će braniti interese.
Hrvatska će biti uspješna zemlja samo kad bude zemlja jednakih mogućnosti. I mi ne možemo, kao što ja nisam i nitko od nas, izabrati mjesto svog rođenja, ali možemo izabrati zemlju u kojoj ćemo živjeti. Možemo izabrati zemlju u kojoj će se rađati i živjeti naša djeca. Možemo izabrati zemlju u kojoj će stvarati naši poduzetnici. Možemo izabrati zemlju u kojoj će se raditi, graditi i služiti narodu. Takvu zemlju možemo izabrati.
I samo kad zakoni u Hrvatskoj budu jednaki za sve, a ne samo za neke, Hrvatska će biti uspješna zemlja. Samo kad se svako dijete u Hrvatskoj bude moglo školovati bez obzira kolika je dubina džepa njegovih roditelja, Hrvatska će biti uspješna zemlja. Samo kad oni koji proizvode, grade i rade, budu radili pod istim uvjetima u Hrvatskoj kao svi drugi, Hrvatska će biti uspješna zemlja.
Kao SDP-ovci dvaput smo Hrvatsku spašavali, vadili je iz teške ekonomske, moralne krize, financijski iscrpljenu i pokradenu. I oporavljali je i stavljali na put rasta i razvoja. Spremni smo i treći put Hrvatskoj vratiti budućnost.
I tu je razlika između političara i državnika. Političaru je važniji rejting nego obraz. Državniku je važniji obraz. Političar misli na naredne izbore, a državnik misli na naredne naraštaje. I to je ta suština.
I zato mi je žao što danas mogu konstatirati da je premijer, na žalost, samo još jedan političar. Jer gdje god se okrenemo u ovoj HDZ-ovoj Vladi, sudarimo se na sukob interesa. To je osobni identifikacijski broj ove Vlade.
I gospodo iz HDZ-a, dame i gospodo iz svih ostalih hrvatskih stranaka, pozivam vas, ako je samo jedna Hrvatska, nemojte joj to raditi.
-
"OBJAŠNJENJE" I "ISPRIKA"VIDEO Oglasio se muškarac koji je gazio ruže za ubijene žene
-
Poziv Domagoja MikićaOva pošast razara obitelji i uzima živote, a sve je dostupnija. Slomljeni otac: "Bili smo povezani kao prst i nokat. A onda se jedne noći nije vratio kući..."
-
Traje potragaRazbojnik hara Trešnjevkom: U pola sata napao dvojicu muškaraca, a na meti su mu bile ove stvari
