PETROVA RUPA Jezivo mjesto na ozloglašenom hrvatskom otoku iz kojeg nije bilo izlaska

Na samom dolasku na Goli otok pokraj bizarnog znaka 'Dobro došli na Goli otok', prvi robijaš u Titotovom logoru, Radovan Hrast (85), odmah je novinaru Telegrafa spomenuo Petrovu rupu.

Pročitajte i ovo Blok 17 Hrvatska sudjeluje u obnovi jugoslavenskog paviljona: "Moj otac bio je jedan od ljudi koji su ugušeni plinom" U srbijanskim logorima Mlinarić svjedočio na suđenju majoru JNA: "Vojnici su me tukli, od batinanja sam pao". Ovaj mu se smijao u lice

'Neka te to ne zanima, to je strašno mjesto. Od njega su zazirali i sami stražari, pa i pojedini upravitelji logora. U njemu su bili najveći po činu i rangu oficiri JNA, komunisti, članovi partije i oni ljudi od kojih se Tito, osobno, najviše bojao', rekao je Hrast koji je za Tita špijunirao Vatikan.

U središtu Golog otoka, postavljen je logor u logoru, nekada okružen zidom visine tri metra, čuvali su ga stražari i drugi robijaši ondje nisu imali pristup. U rupi, koja je prvotno nazvana Logor 101, a neki robijaši su ga ironično zvali i Manastir, 'preodgajani' su visoki službenici Jugoslavije ili Komunističke partije, uhićeni zato što su se usudili kritizirati Maršala i njegove ljude.

Goli otok: 'Ne želimo gay oazu nego spomen područje'

To je bio pakao u paklu, logor u logoru, krv u krvi, metak u metku, suza u suzi. Radovan Hrast i Pavle Ravlić, dvojica kažnjenika koja su preživjela sva zvjerstva kažu da je 'Petrova rupa' mjesto kojim se prijetilo ostalim robijašima.

Logor 101 / Petrova rupa dobila je naziv po Petru Komneniću, predsjedniku Skupštine Crne Gore koji je prvi sišao u nju, a samo nekoliko godina po izlasku preminuo je od posljedica teškog života na Golom otoku.

Logor je bio, okružen zidom visine tri metra s dvije kule promatračnice, a sama jama koja se otvarala u zemljištu i kamenu bila je dubine 8 metara i širine 25 metara. U njoj je podignuta jedna baraka, do koje se dolazilo ljestvama, a kasnije su kažnjenici golim rukama, kamenom o kamen isklesali sebi stepenice. Noću je ona bila osvijetljena reflektorima i čuvana mitraljezima.

Svi kažnjenici koji su završili u ovoj Petrovoj rupi bili su na visokom položaju, neki od njih su bili ministri federalnih republika, generali, direktori tvornica, veleposlanici, predsjednici KPJ, zapovjednici partizanskih jedinica ili Internacionalnih brigada u Španjolskoj.

Tada je važila krilatica: 'Onaj koji na većoj funkciji iznevjeri Maršala, mora više ispaštati!' Prema nekim podacima (nema službenog traga) kroz tu je rupu prošlo 136 osoba, a u njoj je zabilježen najveći broj smrtnosti. Uzroci smrti su bili: iscrpljenost, bolest, mučenje i samoubojstvo.

'E moje dijete, bilo je onih koji nisu mogli izdržati pa su glavom o kamen završili svoj život. To je bila svakodnevnica', kaže Radovan Hrast.

Prema podacima u ovom logoru ljudi su bili zvjerski mučeni, izgladnjivani, a robijaši bi bili toliko neprepoznatljivi da su im kosti izgledale tako kao da će svakog sekunda probiti kožu.

Ostat će upisano i to da je kažnjenik Danilo Drezgić naoštrio metalnu žlicu i sebi prerezao grlo, ali je bio toliko slab da se nije mogao ubiti, već je umro tako što je iskrvario na suncu.

DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook