"Ovo je procesna a ne meritorna odluka u kojoj nitko nije pobijedio i za mene je, ali i za Sloveniju, veliko iznenađenje", kazao je odvjetnik Žugić.
Nogolica je ocijenio da je presuda u "direktnoj suprotnosti s odlukom kojom je zahtjev štediša u predmetu "Kovačić i drugi" 1. travnja 2004. proglašen dopuštenim, čime se Europski sud za ljudska prava proglasio nadležnim za rješavanje spora".
"Ovo je kompromisna odluka", kazao je Nogolica i izrazio uvjerenost da "presudu neće biti teško pobijati".
On je također izrazio razočaranje što je cijeli postupak trajao osam godina.
Ivo Kovačić, Marijan Mrkonjić i Dolores Golubić su preko odvjetnika 1997. pokrenuli postupak pred sudom u Strasbourgu protiv Slovenije zbog nemogućnosti povrata svoje devizneštednje iz Ljubljanske banke.
Sud u presudi kaže da su se u srpnju 2005. godine Kovačić i Mrkonjić namirili temeljem odluke osječkog Županijskog suda nakon prodaje nekretnina bivše Ljubljanske banke u tom gradu, a što se Golubovića tiče, Europski je sud utvrdio da "iz nepoznatih razloga nije poduzela nikakve pravne korake u Hrvatskoj".
Odvjetnički tim Žugić-Nogolica objašnjava, međutim, da sud nije išao u meritum stvari te nije išao za tim da utvrdi je li ustav Slovenije, koji priječi tužbe protiv svojih banaka, suprotan europskoj Konvenciji o ljudskim pravima.
"Ustav Slovenije ne samo da priječi da se potraži pravda pred
matičnim sudovima već ne priznaje ni druge, recimo hrvatske sudove, kada je riječ o Ljubljanskoj banci", objasnio je Žugić. Dodao je da se u Strasbourg išlo upravo zato da se "zahtjevima štediša otkloni pravna smetnja u Sloveniji" kako bi se mogla naplatiti potraživanja.
Nogolica ističe da je Europski sud u svojoj odluci o dopuštenosti priznao da su štediše lišeni pravnih sredstava za svoju borbu u
Sloveniji, te stoga opetovano ističe da je današnja presuda u potpunoj suprotnosti s odlukom iz 2004.
Odvjetnici su poručili da će nastaviti pravnu bitku za svoje
klijente, a mogući razvoj događaja predviđa i "objedinjene zahtjeve" štediša.
Prema njima, u Strasbourgu mogu očekivati i nekoliko tisuća tužbi a tada će, kako tvrde, Sud morati ući u meritum stvari. Radi se oko 130.000 štediša koji traže povrat svojih štednih uloga u svoti od oko 170 milijuna eura. Prema procjeni odvjetničkog tima, Ljubljanska banka ne posjeduje više od pet milijuna eura u nekretnima te se tim iznosom može namiriti tek mali broj štediša. Ljubljanska banka je u državnom vlasništvu, ali da bi odštete eventualno isplatila Republika Slovenija, sudski se spor mora voditi u Sloveniji.
"To je prema slovenskom ustavu za sada nemoguće i zbog toga je važno nastaviti pravnu bitku u Strasbourgu", kazali su odvjetnici.
Europski sud za ljudska prava osnovale su 1959. države članice
Vijeća Europe kako bi se bavio navodnim povredama Europske konvencije o ljudskim pravima. Od 1998. zasjeda kao stalni Sud, čiji broj sudaca odgovara broju država potpisnica Konvencije. Sud razmatra dopuštenost i osnovanost podnesenih zahtjeva. Zasjeda u vijećima od sedam sudaca ili, iznimno, u Velikom vijeću koje čini 17 sudaca. Presude Suda nadgleda Odbor ministara Vijeća Europe.
