'Nema to veze s krizom, nekonkurentnost našeg gospodarstva trajno je stanje'

Ravnateljica Instituta Katarina Ott smatra da je Vladinim smjernicama ekonomske i fiskalne politike za razdoblje do 2014. teško povjerovati. 'Smjernice se temelje na preoptimističnim pretpostavkama i nude neuvjerljive projekcije koje čitatelj ne može provjeriti, jer ne sadrže podatke koje bi prema Zakonu o proračunu morale sadržavati', stoji u priopćenju Instituta javnih financija.

Pročitajte i ovo Večeras u Provjerenom Poljoprivrednik pobijedio državu! Na sudu dokazao da na natječaju nije trebao ostati bez zemljišta NAPADI I SABOTAŽE Analitičar o novoj ruskoj strategiji: "Vrijeme više nije na strani Rusije. Elite su u strahu"

tri vijesti o kojima se priča Objavljeni detalji Sin poznate hrvatske pjevačice završio u istražnom zatvoru: Napao indijske dostavljače, ukrao im bicikle i novac "učinimo Europu velikom" Trump ima novi plan: Ove četiri države želi odvojiti od Europske unije! Nestala u utorak Pronađena djevojčica za kojom se tragalo u Zagrebu

U priopćenju Instituta stoji kako bi se korist od pristupanja EU mogla osjetiti tek u dužem roku. Vladina očekivanja uspoređuje sa onima MMF-a i Europske Komisije, koja su pesimističnija. Također, u Institutu podsjećaju da pad BDP-a od 0,8 posto na početku ove godine ne opravdava Vladin optimizam.

Zbog visokih troškova, navode u Institutu, hrvatsko gospodarstvo je izuzetno nekonkurentno. To zapravo nema puno veze s globalnom krizom, nego je naše trajno stanje. Prosječna bruto plaća viša je samo u Sloveniji, jednaka je u Češkoj, niža u Poljskoj, Slovačkoj, Estoniji, Mađarskoj, znatno niža u Litvi, te posebice u Rumunjskoj (manja od polovice hrvatske) i Bugarskoj (manja od trećine hrvatske). Plaće u Hrvatskoj su previsoke i s obzirom na produktivnost i u odnosu na dohodak po stanovniku. Tome treba dodati, među usporedivim zemljama, najniži porast izvoza i izuzetno visoke troškove poslovanja. I da se ne zanosimo turizmom – po porastu broja noćenja pretekla nas je Bugarska, a o Turskoj da se i ne govori.

Na kraju izvještaja ironično stoji kako Vladu ipak treba zbog jedne strane 'pohvaliti', jer je smjernice ekonomske i fiskalne politike donijela već krajem srpnja. Prošle je godine to učinila u listopadu, a pretprošle u rujnu. 'Da je bilo suprotno, moglo bi se govoriti o pozitivnom trendu i nadati se idućim smjernicama na vrijeme, a ovako se to možda može pripisati skorašnjim parlamentarnim izborima', stoji u osvrtu.

Smjernice su, navodi se, upola kraće nego prethodnih godina i to bi im možda mogla biti kvaliteta, međutim, izostavljene su brojne detaljne tabele s konkretnim stavkama i razdjelima, koje su postojale u prethodnim smjernicama.3 Zbog toga nije moguće ustanoviti na koji će se način odvijati, primjerice, planirana smanjenja rashoda. Dodatno uznemiruje tekst na samom početku o potrebi 'stabilizacijskog djelovanja fiskalne politike uz istovremeno očuvanje socijalne pravednosti, zaštite najugroženijih slojeva stanovništva isto kao i aktivnog doprinosa povećanju konkurentnosti gospodarstva i ubrzanju njegova oporavka i rasta'.

Naime, sve tu navedeno, u prošlosti je redovito dovodilo upravo do porasta rashoda. Smjernice ne donose čak ni 'prijedlog visine financijskog plana po razdjelima organizacijske klasifikacije koji sadrži visinu financijskog plana za prethodnu proračunsku godinu i tekuću proračunsku godinu, te prijedlog visine financijskog plana za sljedeću proračunsku godinu i za sljedeće dvije godine' što je izričito navedeno u čl. 25 Zakona o proračunu.

To znači da bismo u Smjernicama morali moći pročitati koliko su pojedini korisnici - primjerice ministarstva, Vlada, Predsjednik, Ustavni sud, državne agencije, zavodi i komisije - potrošili 2010, a koliko će potrošiti u godinama 2011-14. No, toga nema.
Osim toga, naglasak je na udjelima prihoda, rashoda, deficita i javnog duga u bruto društvenom proizvodu, a BDP u kojem se ti postoci promatraju je diskutabilan.

Smjernice predviđaju rast BDP-a od 1,5% 2011, 2,5% 2012, 3,5% 2013. i 4% 2014. Za razliku od Vlade, Europska komisija predviđa 1,1% 2011. i 2% 2012, a MMF 1% 2011. i 1,8% 2012.4 Prema MMF-u BDP bi mogao postupno narasti i do 3%, ali tek 2015, jer će 'nisko povjerenje ograničavati priliv kapitala, a zbog slabe konkurentnosti će biti nizak doprinos vanjskog sektora'. No, i da ne postoje pesimističnija predviđanja MMF-a i Europske komisije, već i u samim Smjernicama naveden pad BDP-a od 0,8% u prvom tromjesečju 2011. ne opravdava iskazani optimizam.

Ukratko, ukoliko se ne ostvari Smjernicama planirani rast BDP-a, padaju u vodu i sve projekcije udjela prihoda, rashoda, deficita i javnog duga u BDP-u. Zbunjuju i podaci o udjelima deficita opće države u BDP-u. Dok Smjernice planiraju 4,9% 2011, 3,8% 2012, 2,6% 2013. i 1,8% 2014, Europska komisija navodi 6% 2011. i 5,1% 2012, a MMF predviđa 5,7% 2011. i 5,1% 2012, odnosno čak 6% 2011. i 5,4% 2012. uključujući HBOR i HAC. Naravno da postoje razne metodologije i obuhvati, svaka se brojka uvijek može i osporavati, ali činjenica je da su brojke u Smjernicama optimističnije od brojki iz drugih, ne baš nekompetentnih izvora.