Malo hodaju, ali tu i tamo padnu sa štula. Plešu na svili u visokom stupnju trudnoće. Zbog njihovih vratolomija, slučajni su prolaznici zvali čak i policiju. Mislili su, naime, da se netko pokušava ubiti. Ipak, najčešće osim čuđenja, izazivaju smijeh. A to je ono što Ivana, Iva i Ana žele - nasmijati sve oko sebe. Na prvi pogled, bez maski, kostima i akrobacija koje izvode, za njih biste rekli da su posve obične žene, majke, supruge. No njihov je život zapravo cirkus. Doslovno! Cirkus, čija su vrata otvorile i našoj ekipi.

Galerija


Fakultetski obrazovane žene s diplomama, koje su ih spremile u ladice jer to ipak nije bilo to što žele. Iako se čak i njihovi bližnji ne mogu posve pomiriti s tim pozivom, one od njega žive sasvim dobro i solidno zarađuju. Naizgled obične žene, brižne majke koje vode djecu u vrtić, školu, park. Ono neobično je njihovo zanimanje. Kada njihovu djecu pitaju što im mama radi, ne uzrujavaju se već kažu.

Vezani članci Provjereno 14. sezona Zahvaljujući vama, ovim je ljudima vraćen osmjeh na lice! Priča o humanitarnim pomoćima koje su njima okrenule život naglavačke, jer ste vi odabrali nekome biti nada Penava: Zajednička nastava za Vukovarsku djecu - 10 Zašto su djeca i tri desetljeća nakon rata odvojena? "Mi idemo s jedne, oni s druge strane. Navikli smo, ne znamo za drugačije"

"Ako netko kaže da mu mama radi u banci, oni kažu, moja mama radi u cirkusu. Nije ništa tako strašno. Moja mama hoda na štulama, to su ti one visoke štake, noge drvene. Svašta oni upotrijebe kao naziv, ili kažu, a nekad je i klaun. Mislim da zna što se tiče cirkusa, budući da otkad je bila jako mala je išla sa mnom na te treninge“, kazale su nam Ivana, Iva i Ana.

Kažu kako su ih i na roditeljskim sastancima ispočetka čudno gledali.

"Pa općenito je prvo pitanje - da li se od toga može živjeti. Mislim da je to ljudima jako čudno. A onda sebe uhvatim u sličnoj situaciji - netko mi kaže ja sam nogometaš u petoj ligi. Ja isto pitam, čekaj, ti od toga živiš“, govori Iva.

Anina kćer ima tek dvije tako da ju, za sada, ništa ne pitaju. Iva i Ana na svili su plesale i u visokom stupnju trudnoće. "Jedino malo tete u vrtiću prigovaraju jer se penje na sve što postoji. Ali ja sam i u trudnoći trenirala skoro pa do dva tjedna prije poroda. I vratila se odmah nakon toga i nju vodila sa sobom“, kazala nam je Ana.

Imale fakultete, ali ipak su se odvažile na nešto novo

Nije oduvijek znala da će postati cirkusantica. Nakon završene srednje škole upisala je Filozofski fakultet u Zagrebu. Diplomirala i postala profesorica engleskog jezika i književnosti. U međuvremenu se zaljubila u kazalište. Ali ne ono obično, već ono u kojem se pleše na svili, žonglira, klaunira, hoda na štulama.

"Na kraju od svog fakulteta sam radila na zamjeni kao profesorica engleskog i onda sam se potpuno predala cirkusu. I na svu sreću, od tada kada sam završila studij, evo još uvijek svoju egzistenciju i svoju djecu uspijevam održati kroz cirkus“, objašnjava Iva.

Ivana je kao i Iva majka troje djece. Sigurnost producentskog posla zamijenila je hodom na štulama i plesom na svili. Kada je ugledaju, visoku preko tri metra, ljudi joj se najčešće obraduju jer ih uveseljava.

"Postoje situacije znači ljudi koji ti se sa respektom približavaju. A postoje i oni koji ti puni oduševljenja daju psiće u ruke ili djecu malu k tome. Drugo je da ti se ljudi lijepo prime za nogu i čvrsto drže. A nisu svjesni da se ti moraš gibati konstantno. I ako ti ne puste nogu u datom trenu ti gubiš ravnotežu“, dodaje Ivana.

Ana je jedina od njih triju zadržala svoj posao kontrolorke leta. Zato što je njeno umjetničko izražavanje ipak malo zahtjevnije. Jer trake za ples objese na most. A ponekad i potpuno krivo shvaćeno da je čak i policija morala intervenirati.

"Još u počecima kada smo jednom objesile svilu na most Mladosti. Dok sam ja valjda spuštala svilu sa mosta je netko zvao policiju da se netko hoće objesiti. Da se netko hoće ubiti“, prisjetila se Ana.

Školovale se za cirkusantice u inozemstvu

Sve tri članice su Triko Cirkus Teatra u kojem se može naći svega - od zračnih akrobacija, cirkusko – klaunovskih točaka, hodanja na štulama, žongliranja. Poslu su se učile na inozemnim radionicama.

"To je došlo spontano, upoznaš ekipu, raspituješ se sam, školuješ i završiš kao profesionalni cirkusant. Dosta cirkuskih vještina zahtjeva višegodišnji trud, rad, školovanje, od čega dosta radionica moraš pohađati izvan Hrvatske jer kod nas nema dovoljno educiranih profesora koji se time bave cijeli život.

Ako nisu u mogućnosti u Hrvatsku dovesti njih onda smo sami odlazili na međunarodne radionice vani. Tako da ih moraš platiti, steći certifikat. Odvojiti vrijeme za to. To ipak traje godinama, nije to kratkotrajni tečaj“, govore cirkusantice.

"Klaun ti upravo dopušta tu slobodu na sceni meni. Da budem bilo tko, i da budem i ovakva i onakva. I da mi se ljudi smiju. Meni nije problem da mi se ljudi smiju. Ja želim da mi se ljudi smiju i to razveseljavanje ljudi nauštrb sebe mislim da je to neka moja filozofija života“, ističe Ivana.

Kasnije dolaze iskustvo i neki osobni stil. No dolazi li i novac?

"Bavim se isključivo ovim poslom i od toga na svu sreću mogu živjeti. Ne kažem da je nekada čupavo, je! Ali može se živjeti od ovog posla. Iako čovjek onda stvarno mora biti na nekoliko kolosjeka. Tu ne radiš od devet do pet nego radiš nekada jako puno, nekada manje.

A isto tako i sa zaradom. Nekad se zarađuje jako malo, a nekad se stvarno dobro zaradi. I onda je potreban nekakav balans da ne potrošim sve što sam zaradila odjednom jer sad imam pa sutra nemam“, kazale su nam djevojke.

Teško je pronaći ravnotežu u takvom životu

Covid pandemija zatvorila je kazališta. Ali naše cirkusantkinje mogle su, bar na, ulicu.

"Mi smo ti sretnici koji ne trebamo onda očajavati nego možemo izaći na cestu. Nema veze što je bila nula, naše cirkuske vještine i naš pristup publici je takav da se može odigravati bilo gdje. To znači izaći s programom koji se sastoji od hodanja na kugli, od nekakve interakcije s publikom, fizičkih skečeva, vještina žongliranja i akrobacije.

I izaći pred publiku sa šeširom. I onda na taj način, ako uspiješ, oni ostanu, ti izvedeš program koji si zamislio. I onda izvadiš svoj čarobni šešir. I onda ti u taj šešir ljudi plate koliko žele. Oni daju svoju donaciju“, objašnjavaju.

Kada se umore od nastupa, putovanja i festivala, znaju se one zapitati – šta nam je ovo trebalo?

"Nekad bi čovjek poželio u nekakvom periodu kada su izrazito stresna vremena, kada ima puno nastupa ili puno projekata. Onda bi čovjek htio samo da znam sa sam od dvanaest do šesnaest u ovoj školi, i da znam di sam kasnije.

Ovako ne znaš di sljedeća tri dana spavaš. Često se i tako desi. Stalno si na putu pa poželiš imati nešto mirnije. Danas ljudi sve više teže tome da vole to što rade. I onda je cijena toga da nema uvijek ravnoteže“, tvrde.

Majčinske dužnosti ipak ih uvijek dočekaju

No nema odustajanja. "Nije mi došlo do toga da kažem da idem u sigurne školske vode. Sada kada bih razmislila o nekom sigurnom poslu u stalnom radnom vremenu za sebe, teško da bih izdržala dugo. Mislim da bih s vremenom ta neka čežnja opet proradila, a ona me i dovela do ovog gdje sam danas“, kazala nam je Iva.

Kako ove tri otkačene majke, koje zajedno imaju sedmero djece uspijevaju uskladiti poslove bez radnog vremena i brigu za djecu. To što su cirkusantice, ne znači da taj dio svoga života zanemarujem ili da im je drugačiji.

"Bez obzira na profesiju, žena od ujutro kada otvori oči, ovaj plače, ovaj se popiškio, ovaj ne zna di su mu knjige, sve su to i slatke, a ponekad izrazito frustrirajuće brige. Moraš predvidjeti događanja kada se događaju festivali ili kada ćeš biti na nekom putovanju po nekoliko dana pa onda klasika, jela koja se mogu jesti danima, napuniti frižider ili organizirati prijatelje, rodbinu, bake, djedove.

I moj dan se kao i dan bilo koje druge majke sastoji od kuhanja. A nekad i od nekuhanja jer nisam stigla. A onda nešto improviziramo. Sastoji se od pranja veša, od vješanja veša. Od pranja suđa pedeset puta dnevno“, objašnjavaju.

Što ako im se nešto dogodi?

Hodanje na štulama, ples na svili ili s trakama na mostu. Ne zvuči baš bezopasno. Ivana kaže kako joj je suprug predlagao nešto manje opasno poput yoge ili pilatesa. Uzalud!

"Sad će mi netko koga sam odabrao za život biti cirkusant. To zvuči u najmanju ruku smiješno. A onda sve ostalo što to nosi za sobom. I neizvjesno je jer o toka je teško živjeti, ali evo, može se. Do toga da je zaista opasno. I šta ako se tebi nešto dogodi. U bilo kojoj od tih vještina. Šta će on sada jadan i sa djecom i sa svim okolnostima koje će se dogoditi iz toga“.

"Moguće je pasti sa štula. Imala sam par anegdota na rubu, ali iz kojih sam se dobro izvukla. Jedna je da se sapleteš o vlastiti kostim, pa da si na ekstremno skliskoj površini poput nekih keramičkih pločica koje su još k tome mokre, bilo je anegdota da se jednostavno primim ljudima za glave i izvedem to kao namjerni štos. A bilo je to lovljenje ravnoteže“.

Ni Anini ni Ivini roditelji također nisu oduševljeni njihovima izborom.

"Mislim da su odustali skroz od mene, mislim da je to gotovo. Kompletno gotovo. Tata mi još uvijek koji put kaže Ana, ubit ćeš se jedan dan. A dobro. Ja na taj način mogu biti zahvalna svojim roditeljima što im to je bilo čudno, ali nisu me zbog toga odbacili niti osuđivali“, ispričale su nam Iva i Ana.

Žive lijep život koji uveseljava njih i druge

Bez obzira na začuđene poglede okoline, ove tri žene, reklo bi se – furaju svoj film. Ispunjenost koju im pruža posao kojim se bave, ne može se, kažu, mjeriti ni s čim drugim.

"Nema mi ništa draže nego biti sa curama i trenirati, i učiti ih nove stvari. Raditi koreografije za njih. Pripremati se za nastupe, natjecanja
To je neizmjerna radost. Da uspiješ posao i svakodnevni život spojiti u nešto što je neobično. Za razliku od radnog vremena i organiziranog života. A mi upravo živimo jedan suprotan način“.

"Meni je samo teško srcu kad kažu u Saboru je danas bio cirkus. Kad taj cirkus nije zabavan niti malo kao što je zabavan ovaj naš pravi cirkus. Možda ima u svima nama dio te razigranosti i onoga što smo kao mali si smjeli dopustiti. A to je da se glupiramo, da uveseljavamo druge. Da živimo jedan lijep život koji uveseljava nas i sve oko nas“.

Ionako bi se mnogi ljudi složili da nam život sve češće i sve više djeluje kao cirkus. Njima je to doslovno. Zato, kada idući put vidite klaune, hodačice na štulama ili plesačice na svili, sjetite se koliko ljubavi unose u svoj posao i ubacite koju kunu u njihov šešir.

Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno

Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr