Nada Francuzević iz Šarengrada je jedina žena ribarica na Dunavu. Kašete s tridesetak kilograma svježe ribe za nju nisu problem. Iako gazi 76-u, na snazi i spretnosti bi joj, kaže Nada, pozavidjeli i dvostruko mlađi.
O mirovini ne razmišlja. Samo o tome kako što prije pripremiti i očistiti ribu. I jutros je, kaže, kao i skoro svako jutro posljednjih 20 godina ona otključala vukovarsku tržnicu.
Pa dok se ostatak tržnice tek budi, Nada je s pripremom već pri kraju. No to je tek manji, završni dio posla. Da bi Vukovarci na stolovima imali svježu dunavsku ribu, njezina nedjelja nije bila neradna.
"Meni nikad nije došlo da ja kažem, joj, ja ne bi sutra išla. Ne bih si mogla dozvoliti da ja jedan dan ne idem na vodu. Ako ja danas sjedim kod kuće, sutra, preksutra, gledam u televizor, motam se po selu, pa ja nisam vrijedna onda. Čemu taj život moj?", kaže Nada.
Otkako se sa nepunih osamnaest udala u Šarengrad, Nadin je život vezan uz Dunav. Nisu ni žene baš ribarile po Dunavu, ali Nadi se više sviđalo to nego ostati kod kuće i krpati mreže. Danas je upravo ona jedina žena ribarica na Dunavu.
"Mi smo od Dunava živjeli, djecu školovali. Troje djece. I gradili, radili, kupovali. Evo što god imamo, sve je izišlo iz Dunava. Većinom iz Dunava", kaže Nada.
Ostatak priče o jedinoj ribarici na Dunavu pogledajte u prilogu Maje Medaković.
