Najveći problem je zasićenje Unije proširenjem

U članku objavljenom u broju od 10. prosinca Economist podsjeća da su ministri vanjskih poslova EU-a na sastanku u ponedjeljak odbacili poziv Europske komisije da se odredi kraj 2009. kao ciljni datum za završetak hrvatskih pretpristupnih pregovora.

Pročitajte i ovo Udar ili izbjegavanje udara? Šuker: Trošarine su udar na građane, Pusić: Nisu! Analiza Tima Judaha BBC Hrvatsku opisao kao zemlju gnjevnih ljudi

Na prvi pogled ta odluka ne znači puno, piše Economist. Ona ne isključuje mogućnost da Hrvatska zaključi pregovore do kraja 2009., premda se u stvarnosti to ni ranije nije činilo izglednim. Dosad je Hrvatska zaljučila pregovore u samo četiri poglavlja, u 17 poglavlja pregovori su u tijeku, a tek trebaju početi u još 14 poglavlja. S tog stajališta čini se da izgledi Hrvatske da završi pristupne pregovore do kraja 2009. nisu preveliki, piše britanski tjednik.

Economist piše da se zapreke koje stoje pred Hrvatskom mogu svrstati u četiri skupine. Prava skupina su problemi sa susjednom Slovenijom koja je na međuvladinoj konferenciji krajem listopada u Bruxellesu blokirala otvaranje četiri pregovaračka poglavlja, navodi tjednik, podsjećajući na neriješena pitanja kopnene i morske granice, prava na ribarenje i nuklearne elektrane Krško. Hrvatska se nada da bi se sporazum sa Slovenijom mogao brzo postići, ali nova slovenska vlada lijevog centra nije puno spremnija za kompromis od prethodne desne vlade, piše Economist.

Druga skupina zapreka su problemi s korupcijom i organizirnim kriminalom, a treća nezadovoljstvo Nizozemske suradnjom Zagreba s Međunarodnim kaznenim sudom u Den Haagu (ICTY).

Podsjetivši na nedavna ubojstava Ivane Hodak i Ive Pukanića, Economist navodi da su ti slučajevi dali poticaj za formiranje posebnih sudova za efikasnija suđenja, poboljšanje programa zaštite svjedoka i oduzimanje imovine pripadnicima organiziranog kriminala.

Tjednik također navodi da je Nizozemska zauzela vrlo tvrdo stajalište glede suradnje s ICTY-em, blokiravši punu implementaciju Sporazuma o stabilizaciju i pridruživanju (SSP) EU-a sa Srbijom. Očito će nizozemska vlada biti jednako čvrsta i prema Hrvatskoj, piše tjednik.

Ipak, inzistiranje na punoj suradnji s ICTY-em nizozemskoj vladi služi i u druge svrhe - kako se javno mnijenje hladi prema daljnjem proširenju, pitanje ICTY-a je koristan način za odgađanje procesa, ocjenjuje Economist.

To je povezano i s četvrtom skupinom problema, koja je puno šira od nizozemsko-hrvatskih odnosa. Diljem starih članica EU-a postoji zamor od proširenja, zabrinutost zbog kandidature Turske za članstvo, te želja da se prije daljnjih proširenja riješe institucionalna pitanja EU-a.

Kad se gledaju te četiri skupine problema, čini se da vlada prve dvije može riješiti relativno brzo, pod uvjetom da postoji neophodna politička volja, piše tjednik.

Nizozemski problem bi mogao biti teže rješiv od slovenskoga, budući da je rat završio prije manje od petnaest godina, a neki od hrvatskih optuženika pred ICTY-em u dijelu hrvatske populacije smatraju se nacionalnim herojima.

Economist smatra da se najviše neizvjesnosti nalazi u četvrtoj skupini zapreka, osobito kada je riječ o zasićenju proširenjem među starim članicama EU-a. Najveći je problem za Hrvatsku to što ona može učiniti vrlo malo, ili gotovo ništa kako bi se prevladale te poteškoće, piše britanski tjednik.

U tom je kontekstu uskraćivanje ciljanog datuma za završetak pregovora zabrinjavajuće za Hrvatsku. Da je datum određen, članice EU-a bi na sebe preuzele teret da obave svoj dio posla kako bi pripremile ulazak Hrvatske u članstvo do 2010. ili 2011. kao 28. zemlje članice. Hrvatska vlada trebala bi biti zabrinuta jer bi druge zemlje članice mogle iskoristiti slovensko-hrvatski spor kako bi prikrile činjenicu da nisu voljne podržati pristup Hrvatske nakon što ispuni uvjete, piše Economist.