Uznemireni i uplašeni zbog moguće zaraze kojoj su izloženi, odmah su zvali policiju, očekujući pomoć, ali tek tada počinje bizaran rasplet priče. Jer policija je ušla u stan, konstatirala truplo, pa izašla i zapečatila stan - s lešom unutra! Ema Branica je provela vikend uz ženu koja je izludjela, ali ne toliko zbog leša, već zbog telefonskih poziva nadležnim službama. Svi su se čudili jedni drugima, ali nitko ništa nije poduzimao.
Pročitajte i ovo
"Tutanj kratki, ali glasan"
Potres uznemirio stanovnike Zagreba i okolice: "Kao grmljavina", "Kuća se zatresla"...
Pola milijuna vozila u metropoli
Tomašević ima novi plan za rješavanje gužvi, a stručnjaci upozoravaju: "To može biti dobro za uži centar, no ključ problema je..."
Zbog ogromnog broja muha koje su okruživale mjesto, stanari su shvatili da nešto nije u redu. Tada su pozvali policiju i njihovim dolaskom kreće kaotična neorganiziranost institucija koja je trajala danima. Pozvan je i bravar da provali bravu i otvori stan, prizor koji ih je dočekao bio je užasan. Na podu je bio leš, tamne boje koja ukazuje da je tu već dugo, a prostorija prepuna muha.
Policajci su slikali stan s vrata i slike poslali nadležnima. Tada je uslijedilo čekanje, šest sati se nije nitko mogao dogovoriti o sljedećem koraku. Nastao je i problem s potencijalnom zarazom i problem dezinfekcije te su stan jednostavno zatvorili, zapečatili i otišli.
"Naravno neće ulaziti, neće nitko ulaziti u to! Kažu kada uđete unutra napadne vas roj muha, te su muhe užasno opasne, pa znate vi šta je to - pa to je strašno", komentira susjeda Nives.
Već karboniziran leš je ostavljen da jednostavno prenoći netaknut dok se ne riješi deratizacija i dezinfekcija, a to se zbog obdukcije ne smije raditi dok je leš tu. Odgovornost se počela prebacivati kao ping pong loptica uz teški manjak komunikacije među institucijama.
Nakon još uzaludnih poziva policiji, ovlaštenoj tvrtki koja je zakonski kućepazitelj, kontaktirali su dežurnog epidemologa. Reakcije dežurnog epidemologa su i više nego iskazivale šok i čuđenje nakon saznanja da je leš još uvijek netaknut u stanu, naime, čuli su za slučaj, ali mislili su da ih se sada kontaktira samo zbog potrebne dezinfekcije.
S preminulom susjedom nisu imali prisan odnos. "Bila je problematična. Nakon što joj je prije nekoliko godina preminula sestra potpuno je izgubila vezu sa stvarnošću", tvrdi Nives. "Ona je bila problematična, bavila se prostitucijom, krala je one American kartice, pa je to peglala uokoloj. Nije baš bila komunikativna da ste s njom mogli puno stupiti u kontakt, tako da s njom nismo imali puno veze", nadodaje.
Zbog napada na susjeda prije nekih pola godine, kaže Nives, je završila negdje na hitnoj i od tada je nisu vidjeli. Kažu inače bi se čulo kad bi bila u stanu, makar puštanje vode, zato su bili uvjereni da je negdje na liječenju u Jankomiru.
Nakon još poziva nadležnim institucijama, dobili su samo informaciju da se prije ponedjeljka zbog raskinutih ugovora s gradom ne može ništa poduzeti. "Ali ako nemaju ugovor u subotu, nemaju ga u nedjelju, kako će ga pobogu imati u ponedjeljak", čudi se Nives.
Tako su do ponedjeljka spavali s lešom iznad glave. Konačno, u ponedjeljak je prvi stigao bravar. Nakon nekog vremena pojavila se i policija, ali ekipi iz Zavoda ni traga. S obzirom da se ekipa za dezinfekciju nije pojavljavala ipak je policija odlučila otvoriti stan. I iako je ovo druga posjeta istoj adresi zbog iste stvari i nakon višestrukih poziva i dalje nisu znali o kojem se stanu radi.
Kada su krenuli gore, Nives je policajcu rekla da je leš boje kao i njegova jakna, da se ne iznenadi. Policajac je bio uvjeren da je tijelo maknuto te ostao šokiran informacijom da tijelo još uvijek nitko ni dirnuo nije. Otvorili su stan, a u to je došla i ekipa iz Zavoda. Ubrzo su upalili stroj i za pola sata je sve bilo gotovo.
Tek nakon sat vremena se pojavila i ekipa za očevid, pola sata nakon njih i Hitna, a zatim i mrtvačka kola. Nives je opisala kako je jedan od pogrebnika izišao brzo iz stana, crven ko paprika i hrakće pokraj vrata. "Valjda mu je došlo zlo", komentira.
Pokoja muha i neopisiv smrad, na stubištu rukavice i slina, a na bravi drugi pečat. Od 8 i 30 ujutro pa do 14 sati sve je bilo gotovo. Nives se pita zar je bilo potrebno više od 48 sati od spoznaje do uklanjanja tijela? Nikada nije mislila da je tako nešto moguće. Ipak, izgleda da je u Hrvatskoj sve moguće.