Sve više hrvatskih građana odlazi što dalje preko granice. Pristaju raditi čak i poslove za koje su prekvalificirani, u skladištu ili pak butiku, i to samo zato što znaju da će, ako su vrijedni, napredovati, da će im svaka minuta prekovremenog biti plaćena. Tamo se strašno puno radi. Jer, ako nemaš rezultat, ti si nitko i ništa. Sanja, Ivan, Baldo, Mateo i Ana mladi su Hrvati s adresom u Ontariju. Obrazovani i željni boljeg života, svoju sreću potražili su tisućama kilometara od Hrvatske. Za Provjereno su otkrili je li Kanada zaista obećana zemlja i što im se sve našlo na putu do uspjeha, ali i što im najviše nedostaje iz Hrvatske.
Pročitajte i ovo
Profesorica engleskog i francuskog jezika u Kanadu je stigla prije pet godina. U osnovnoj školi u kojoj radi, jedina je od nedavnih useljenika. "Klinci uglavnom pitaju puno o hrani i vremenu, kažem im, ali svi znaju da sam iz Hrvatske", kaže profesorica engleskog i francuskog jezika Sanja Kusić. Migrantica iz Hrvatske uskoro će predavati baš o migracijama. Lekcija je to iz koje ima vlastito iskustvo, od dolaska u strani svijet do dobivanja posla. ''Težak je taj put papirologije, administracije, čekanja, težina je u tom vremenu koje sam morala uložiti i izdržati da bih do ovoga došla", dodaje Sanja.
Šetnje splitskim Marjanom Sanja je zamjenila botaničkim vrtom u kojem nerijetko provodi pauze od posla. Stalan posao u Hrvatskoj nije imala, ali jest želju za promjenom pa se nakon povremenih poslova u Zagrebu i usavršavanja u SAD-u, spremila za Kanadu. "Svi smo počinjali ispočetka, svi smo radili slabije plaćene poslove, poslove za koje smo itekako bili puno kvalificirani, ali znali smo da će to tako biti ispočetka. Radila sam u butiku, i to je bilo jako stresno, svakih sat vremena pitali su me o mojim ciljevima prodaje", dodaje Sanja.
Zašto je u Kanadi u redu raditi u skladištu, a u Hrvatskoj nije dobro raditi za 1600 kuna? Diploma je ista. "Nisam imao drugog izbora, nisam imao posla. Došao sam s 4,5 tisuća dolara, nakon mjesec i pol nisam imao dolar", rekao je Baldo Leburić. "Počeo sam raditi za deset dana kad sam došao, nisam imao ni smještaj ni poznanstva, ništa. Jedan kufer, ruksak, i to je sve što sam donio. I dalje sam tu, u istoj firmi, puno sam napredovao. I zasad sam zadovoljan", kaže Ivan Brumnić.
Vrijeme za nas Ivan je našao nakon posla u povratku do kuće. Prekvalificirao se za zavarivača, a u Kanadi baždari cisterne. Prije Kanade bio je u Njemačkoj, ali problem je bio njemački jezik. Na drugom ga se kontinentu posebno dojmio odnos prema radniku. "Kad treba raditi prekovremeno, prvo pita možeš li, ako možeš, kad odlaziš kući, zahvaljuju jer si ostao. To me se dojmilo, i nije mi teško, lijepo je kad ti netko zahvali što si ostao duže", dodaje Ivan. Ovaj 35-godišnjak iz Slavonskog Broda u ljeto se vraća u Hrvatsku, ali samo kako bi rekao "da" svojoj zaručnici. Ljubavna priča s mladom Koprivničankom počela je u Torontu. Povratak nisu isključili.
Ne uspiju se svi snaći ni u Kanadi. Prva su prepreka dokumenti pa pronalazak posla. Nekoliko ekonomista i građevinskih radnika i sami su ispratili u Hrvatsku. "Znam neke ljude koji bi došli na aerodrom, okrenili se i išli doma, njih bi uhvatila depresija, ta daljina od obitelji, od zemlje. Ali imate po meni dva tipa ljudi, one koji su samo došli zgrnit pare i što se misle, kad uštede 100, 200 tisuća dolara, vratiti doma, a imate i one koji će učinit sve da prvo izbore status i onda će sigurno doći karijera i novci. Ja bih sebe svrstao u ovu drugu vrstu", dodaje Baldo.
Baldo, inače diplomirani inženjer elektrotehnike iz Splita, nedavno je otvorio i vlastitu tvrtku. Sada ima dva posla. U Splitu mu ništa, priznaje Baldo, nije nedostajalo, no živjeti na račun roditelja, s diplomom u ruci, nije bila opcija. "Morate bit radišni. Ovo je država koja cijeni rad, i ako si došao ovdje očekivat da će padat novci s neba, možda se nećeš dobro provest", kaže Baldo.
Mladi ekonomist Mateo također ima tvrtku. Posreduju pri zapošljavanju. Planirao je ostati godinu, a sada u Torontu broji već petu. Poslovna je kultura u Kanadi, govori, potpuno drugačija od Hrvatske. "Radio sam praksu u jednoj farmaceutskoj firmi prije nego sam otišao u Kanadu. Ako nemate rezultate, vi ste, ne nitko i ništa, ali niste bitni. Tu svi pričaju o rastu, stalno je u glavama svima rast, kako od X doći do Y. U Hrvatskoj toga nema", kaže Mateo Polić.
Nije to obećana zemlja, govore mladi Hrvati s kanadskom adresom, ali je uređena. I mnogo više od onoga što trenutačno nudi Hrvatska. "Ne znam koja je definicija obećane zemlje, ali da Kanada pruža puno, pruža, a na tebi je koliko ćeš uzeti", dodaje Ivan. Što se događa kod kuće, redovito se prati, pogotovo vijesti o odlasku mladih. "Ja ih u potpunosti razumijem, to mi je jedini stres, jer ovdje, ne lažem, živim bez stresa", kaže Ivan.
U posljednje vrijeme mnogi su otišli u pokrajinu Albertu. No, po cijeloj Kanadi, Hrvati su cijenjeni radnici. Na sve čari Kanade već se odavna priviknula Ana. U Kanadi je 17 godina, a tamo ju je dovela ljubav. Kao i svi, i ona je, krenula od početka da bi na kraju došla do mjesta profesorice, za što je i završila fakultet. Nakon karijere u Hrvatskoj još jedan početak. Rođena Karlovčanka, majka je dvojice sinova, s kanadskom i hrvatskom putovnicom. "Početak je težak, rekla bih probajte sve da biste ostvarili život u Hrvatskoj jer jednom kad si u stranoj zemlji, uvijek si stranac", kaže Ana Bačić.
A stranaca i stranaca iz Hrvatske vidjela je mnogo. Brzo se snalaze, obrazovani su, kaže Ana, i jako motivirani. Za Hrvatsku gubitak, za Kanadu dobitak, pogotovo kad su u pitanju visokoobrazovani kao naši sugovornici. No, svi se oni, priznaju, vide u Hrvatskoj. Ali ne ovakvoj kakvu su napustili.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno.
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr.
