Danas ne da gotovo svaki Japanac zna za Hrvatsku, već moli za žrtve Vukovara, zna što je Baščanska ploča i koliko su ukusne hrvatske štrukle. Već petu godinu za redom Vukovar i Nagasaki, gradove koji su prošli ratna stradanja, povezuje uzajamno razumijevanje.
Prošle je godine, dan uoči obilježavanja pada Vukovara u Nagasakiju osnovano i Društvo japansko-hrvatskog prijateljstva. 'Do jučer' je Hrvatska Japanu bila potpuna nepoznanica, a danas, hvali se naš veleposlanik u Tokiju, veliki prijatelj.
Nema osobe koja nije čula za Cro Copa
'Svi u Japanu shvaćaju da je Hrvatska mirna zemlja, lijepa zemlja, sigurna zemlje. Došlo je do pomaka i japanski brod koji je relativno spor, jer je glomazan, polako se počeo okretati prema Hrvatskoj i Hrvatska je na radarskoj karti Japana', rekao je dr. Drago Štambuk, hrvatski veleposlanik u Japanu.
Možda i najbolji promotor Hrvatske, njezinog gospodarstva i turizma je Mirko Filipović, ili kako ga Japanci poznaju, Mirko Cro Cop. Na ulicama Tokija gotovo da nema osobe koja nije čula za hrvatskog borca. Mirko Filipović ima gomilu fanova u Japanu. U ovoj je zemlji i izgradio bogatu borilačku karijeru pa ga i danas cijeni i mlado i staro.
Osmero od 10 Japanaca zadnji dan života pojelo bi sushi. No, za preostalu dvojicu postoji mogućnost da bi došli u hrvatski restoran u središtu Tokija i naručili sarmu.
Dvoje od 10 Japanaca pojelo bi sarmu zadnji dan života
'Jako je dobar i snažan udarač', rekao je jedan Japanac. Uz planetarno popularnog Mirka, Hrvatsku u Japanu promovira i hrana. Svojedobno su Japanci anketorani s pitanjem 'što biste pojeli da vam je ovo zadnji dan u životu?'. Osmero od 10 Japanaca je odgovorilo sushi. No, za preostalu dvojicu postoji mogućnost da bi došli u hrvatski restoran u središtu Tokija i naručili sarmu.
Tin Horvat brzo je naučio kako Japancima ponuditi hrvatska jela. Rođeni Bjelovarac, nakon diplome u Hrvatskoj, otišao je, trbuhom za kruhom, na daleki istok. 'Ja sam u Hrvatskoj diplomirao na Tehničkom veleučilištu u Zagrebu, informatički dizajn i nadam se da ću naći posao u svojoj branši, u Japanu', rekao je Tin.
'Šuker je volio pojesti sushi i svježu ribu'
Dok uči japanski jezik , honorarno radi u hrvatskom restoranu japanskoga vlasnika.
Satsuki Kawasaki, za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u Japanu 2002. godine, radio je u hotelu gdje se smjestila hrvatska reprezentacija.'Šuker je volio pojesti sushi i svježu ribu, no ostali mladi nogometaši nisu znali da služimosirovu ribu i nije im se svidjela', rekao je vlasnik Kawasaki.
Druženje s hrvatskim nogometašima veoma se brzo razvilo u pravo prijateljstvo.'Mom prijatelju Zorislavu Srebriću sam na jednoj večeri rekao u šali da ću otvoriti vlastiti restoran. Šalio sam se, no, on mi je rekao da u tom slučaju moram otvoriti hrvatski restoran u Japanu', rekao je Kawasaki.
Japancima zanimljivi hrvatska povijest i kultura
Veoma brzo, šala je postala stvarnost. Pljeskavice se u Tokiju pripremaju 'sve u 16'. Japanske kuhare obučavale su hrvatske kolege pa im danas niti jedno jelo nije problem pripremiti.
'Štrukle, buzara, čevapčići. Prirpemamo mnogo vrsta hrvatskih jela', dodao je Kawasaki. No, jedno je Japancima posebno omiljeno. 'Vrlo su oduševljeni s našom sarmom i zato što imaju nekakvu vrstu sarme. Međutim, naša im je puno kiselkastija jer oni to nemaju i zbog toga im je zanimljiva', rekao je Tin.
Zanimljive su Japancima i hrvatska povijest i kultura. Na zidovima restorana svatko može uočiti i čuti priču o Baščanskoj ploči, Knezu Branimiru,ili saznati što su licitarska srca. Tako je sa svakim novim gostom u restoranu 'Dobro' ,Hrvatska Japanu još bliža.
