Pisanje negacije uz različite riječi često stvara probleme govornicima hrvatskoga. Sigurno ste barem jednom ukucali u Google kako se piše – ne ću ili neću, ne znam ili neznam, ne prepoznatljiv ili neprepoznatljiv ili koju drugu kombinaciju.
Nemoguće zapamtiti?
Mislite li da je jezičnih pravila previše, razveselit će vas informacija da se negacija piše sastavljeno s većinom riječi. Kod imenica, pridjeva, priloga i zamjenica uopće ne treba razmišljati – uvijek se pišu sastavljeno. Na primjeru to izgleda ovako:
Nađete li se u nevolji i želite pokušati nešto što se nekomu čini neizvedivo, njihovo neznanje neka vam ne bude prepreka da pokušate, možda ipak nije nemoguće.
Pročitajte i ovo
Ne mogu i neću
Nešto je složenija situacija kad su u pitanju glagoli. Oni se u pravilu pišu odvojeno od negacije (npr. ne znam, ne voli, ne smiju), ali postoji nekoliko iznimaka. Kao jedna riječ pišu se niječni oblici prezenta glagola biti, htjeti i imati (nisam, neću, nemam), niječni imperativni oblici (nemoj) i glagoli u kojima je ne- dio osnove (pr. nestati, nedostajati, negodovati).
Razlog zbog kojeg se često griješi u pisanju negacije zajedno s glagolom, uz navedene iznimke koje zbunjuju, vjerojatno leži i u izgovoru. Naime, ne je prednaglasnica, odnosno nenaglašena riječ koja se izgovara s glagolom uz koji stoji kao jedna fonetska riječ, primjerice [neznam], [nevoli], [nesmiju]. Nema nam druge nego jednostavno zapamtiti da se izgovaraju zajedno, a pišu odvojeno.
Nemojte reći ne mogu i neću, možda vam samo malo nedostaje da ostvarite sve za što ste mislili da ne možete.
