Skraćeni radni tjedan i dalje kao SF: Umjesto da radimo kraće za više, radit ćemo duže za isto ili još i manje?

Slobodno vrijeme nema cijenu. Kraće radno vrijeme podiže kvalitetu života i produktivnost radnika i radnica te smanjuje troškove zdravstvenog sustava i zagađenje okoliša, a moglo bi i dovesti do manje bolovanja te manjeg broja radnika koji daju otkaz i lakšeg privlačenja novih radnika.

No unatoč dokazima o brojnim dobrobitima za cijelo društvo, u praksi je još daleko od široke primjene. U posljednje vrijeme čak se s obzirom na nedostatak radne snage, osim dužeg radnog vijeka spominje i produženje radne satnice.

Radni tjedan je već ''nedavno'' skraćen

Fleksibilno radno vrijeme neki su počeli prakticirati i prije pandemije koja je pokazala da rad od kuće može biti visoko funkcionalna alternativa pa je takozvani hibridni model – kombinacija rada od kuće i rada iz ureda postao nova stvarnost za mnogo veći broj radnika i radnica nego što se do još pred koju godinu činilo mogućim.

Dakako, ovisno o potrebama radnog mjesta, tehnološkim mogućnostima i preferencijama samih radnika i radnica – nekima je socijalna komponenta izuzetno važna, u nekim djelatnostima i prijeko potrebna, a tu je i pitanje troškova koji su prebačeni s poslodavca na radnika.

Ni ideja o kraćem radnom tjednu nije nova. Uostalom, ne baš tako davno radni tjedan je imao šest dana, a danas je želja skratiti ga s pet na barem četiri što je nekima već i pošlo za rukom. Doduše, važno je imati na umu da se u slučaju četverodnevnog radnog tjedna često ne radi o skraćenom radnom vremenu, već samo o reorganizaciji radnog vremena.

Primjerice, umjesto da se 40 sati odradi u pet dana po osam sati, radi se četiri dana po 10 sati. Jedan slobodan dan više čak i u takvoj situaciji mnogima puno znači, no s druge strane nije nezanemarivo koliko se umore radeći više u kraćem roku.

Produktivnost je ključna u svakom slučaju, a smanjenje radnih dana i fonda sati ipak ovisi o nekoliko stvari, između ostalog, o vrsti sektora i tome odgovaraju li četiri radna dana i broj sati poslodavcu i radniku.

Pročitajte i ovo GODIŠNJI ODMOR Svi imamo pravo na njega i trebali bismo ga koristiti svaka tri mjeseca: ''Potreban nam je kao i san''

Praksa je pokazala obećavajuće rezultate

Četverodnevni radni tjedan već je isproban u nizu zemalja i pokazao je dobre rezultate. Jedan od najpoznatijih je vjerojatno primjer Novog Zelanda gdje su tamošnja akademska istraživanja potvrdila da je novi raspored unaprijedio posao, doveo do boljih rezultata i do većeg zadovoljstva kod radnika.

Švedska je, pak, eksperimentirala sa šestosatnim radnim danom i imala različita iskustva, a islandski eksperiment s četverodnevnim radnim tjednom pokazao je, kako su istaknuli istraživači, ne samo da moguće raditi manje, već i da su progresivne promjene moguće te su mnogi prešli s 40-satnog na radni tjedan koji traje 35 ili 36 sati.

Španjolska eksperimentira s radnim tjednom od 32 sata u okviru pilot-programa u koji je uloženo 50 milijuna eura, a u Japanu je vlada bila preporučila kompanijama da dozvole radnicima da se odluče za četverodnevni tjedan radi poboljšanja kvalitete njihova života.



U Velikoj Britaniji početkom lipnja krenuo je veliki eksperiment u kojem će radnici i radnice dobiti 100 posto iznosa plaće za 80 posto uobičajenih sati rada, s ciljem da budu produktivniji, a riječ je o dijelu svjetske inicijative i provodi se sa sličnim, manjim pokusima u Irskoj, SAD-u, Kanadi i Australiji te Novom Zelandu.

I u Hrvatskoj ima onih koji su odlučili skratiti radni tjedan i donijelo im je to dobre rezultate, ali uz napomenu da je takvo rješenje puno lakše uvesti u male tvrtke koje su fleksibilnije.

O ekonomskoj racionalizaciji za skraćivanje radnog tjedna iscrpno u knjizi ''Petak je nova subota: Kako će četverodnevni radni tjedan spasiti ekonomiju'' (Friday is the New Saturday: How a Four-Day Working Week Will Save the Economy) iz 2021. godine, piše portugalski profesor ekonomije Pedro Gomes, a njezin prikaz na Ideje.hr donosi Ivan Žilić, istraživač na Ekonomskom institutu u Zagrebu, pitajući (se) i '' koje su granice skraćivanja radnog tjedna i hoćemo li ikada moći stvarati i napredovati bez nečijeg intenzivnog rada''?

Pročitajte i ovo RAVNOTEŽA I KONKURENTNOST Prva država u svijetu koja stvarno skraćuje radni tjedan: Promijenili i dane vikenda

Radni vijek već je duži, a mogao bi to biti opet i radni tjedan

S druge strane, predsjednik Saveza njemačke industrije (BDI) Siegfried Russwurm predložio je nedavno povećanje tjednog radnog vremena – uz plaćenu naknadu, naime, gotovo da i nema sektora koji se ne žali na nedostatak radne snage. I nije to problem samo Njemačke, a ni Hrvatske, koja sve više uvozi radnike i radnice.

''Skraćivanje broja radnih sati nešto je čime se moramo pozabaviti u narednom razdoblju, i to prvenstveno kroz kolektivne ugovore u pojedinim djelatnostima. Naime, to je glavni mehanizam na temelju kojega se u zemljama zapadne Europe skraćuje radno vrijeme. I hrvatski Zakon o radu govori o tome da se 40 sati tjedno smatra punim radnim vremenom, osim ako nije drugačije ugovoreno – no ta se mogućnost premalo, odnosno gotovo uopće koristi'', istaknula je za DNEVNIK.hr savjetnica SSSH za radno i socijalno pravo Sunčica Brnardić.

Promjena se neće dogoditi sama od sebe

Prema istraživanjima, a među njima je i ono koje je proveo SSSH 2019. godine, skraćivanje radnog vremena - za tri sata tjedno imalo bi veoma jak pozitivan utjecaj na zadovoljstvo radnika trenutnim poslom kao i individualnu produktivnost, a to se osobito odnosi na zaposlene u privatnom sektoru.

''Posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj smo, i to s pravom, fokusirani na rast plaća, no taj trend nije pratilo i poboljšanje uvjeta u svrhu rasterećivanja broja radnih sati, a koje je također jedna vrsta preraspodjele dobiti. To se jednim dijelom može objasniti i nedostatkom radnika, ali također i činjenicom da se skraćivanje radnog vremena ne događa samo po sebi, već je nešto što je kod radnika prvo potrebno osvijestiti, a zatim i izboriti. Vidimo to u krajnjoj liniji i globalno, s obzirom da uz sav rast produktivnosti u posljednjih sto godina, nije došlo do skraćivanja radnog vremena od izborenih 40 sati, naprotiv'', upozorila je Brnardić.

''Smatramo da je kraći radni tjedan isključivo odluka poduzetnika, koja ovisi o njegovim poslovnim planovima i strategijama. Isto vrijedi i za opciju produljenja radnog vremena, a u skladu sa navedenim smatramo da se treba dodatno ubrzati i liberalizirati opcija uvoza radne snage tamo gdje je potrebna'', istaknuo je za DNEVNIK.hr predsjednik UGP-a Hrvoje Bujas.

Pročitajte i ovo U dvije faze Najavljen novi Zakon o radu i proširivanje radničkih prava, Aladrović: "Očekujem da ćemo postići konsenzus"

Prijeti zamrzavanje plaća

''Iako od poslodavaca ne možemo očekivati skraćivanje radnog vremena, osim u svrhu marketinških poteza, žalosno je što od strane države vidimo upravo suprotnu tendenciju, koja se dijelom pravda i nedostatkom radnika, a onda i potrebom da se radnicima omogući lakša zarada. Radi se o izmjenama Zakona o radu kod takozvanog dodatnog rada, odnosno rada iznad 40 sati tjedno za drugog poslodavca'', naglasila je Brnardić.

Dok je dosad takvo opterećenje bilo moguće samo za iznimne slučajeve, odnosno do osam sati tjedno i do 180 sati godišnje, planira se značajno proširenje mogućnosti takvog rada.

''Izlazi to izvan okvira europskih direktiva koje traže da se radniku osigura pravo na dnevni i tjedni odmor. Ovakva intervencija, mogla bi proizvesti upravo suprotni učinak, a to je zamrzavanje rasta plaća, uz duži radni tjedan'', upozorila je Brnardić, koja se nada da će u javnoj raspravi o Zakonu, koja je u tijeku, ipak uspjeti uvjeriti Vladu u štetnost ovakvog rješenja.