Dva retorička lica Zorana Milanovića

Očito svjesni da grubim i neprimjerenim izjavama, kandidati štete i sebi i ugledu stranke, u završnu su fazu ušli bez uvreda i „niskih udaraca“. Članovi SDP-a u subotu su izabrali Zorana Milanovića. Takav izbor očito je i izbor jedne specifične retorike i jednog specifičnog govornika.

Pročitajte i ovo Službeni početak kampanje Milanović: "Kissinger iz Antunovca je tada bio protiv mimohoda, a sada se usudio to napraviti bez mene" TKO JE ZORAN MILANOVIĆ? Rijeke pravde su mu presušile, pa traži drugi mandat: Bio je divlje dijete sa zagrebačkog Trnja, znao se potući, a na faksu je prodavao usisavače

Slagali se ili ne s politikom Zorana Milanovića, činjenica jest da je dobar govornik, a to je pokazao i u svom pobjedničkom govoru. Samopouzdanje i sigurnost u izvedbi, figurativna umješnost u sadržaju. Osnovna retorička poruka njegovog govora bila je isticanje snage SDP-a. Pri tome, Zoran Milanović vješto koristi figuru koja se naziva prolepsa (inače, jedna od omiljenih Milanovićevih figura) kojom se anticipiraju komentari, kritike i argumenti neistomišljenika te se oni pobijaju.

Milanović, dobro svjestan da bi pa samo i glasine o podjelama u SDP-u mogle naštetiti političkoj snazi oporbene stranke, odmah koristi priliku da sve razuvjeri: Tko god misli da je ovo oslabilo SDP, grdo se vara. Podijelili se nismo jer kod nas, kada su vrijednosti i politike u pitanju, razlike ima jako malo. Ima ih, ali jako malo. Mi nismo monolit, koji se, kada ga udariš nečim tvrdim, pretvori u prah. Mi smo stijena, dalmatinska, primorska, možeš otkinuti komadić, ali ostaje ono zdravo i jako.

Ističe kako, ne samo da nema podjela već je stranka jaka, zdrava, čvrsta poput stijene i spremna za daljnje izazove.

Ovim govorom Zoran Milanović je potvrdio da postoje dva retorička lica Zorana Milanovića: onaj koji pobjeđuje i onaj koji gubi. Pobjednik Milanović svojim govorom ističe zajedničke vrijednosti, ističe zajedničke ciljeve, figurativan je i vrlo uvjerljiv: Mi smo ovim pokazali da smo jedna moderna, progresivna stranka koja zastupa univerzalne, ali i naše domaće tradicionalne vrijednosti. Vrijednosti poput slobode, tolerancije, demokratičnosti, poštovanja, domoljublja, sve to karakteristike su tzv. epideiktičkih govora kojima se potiče publiku da slijedi određene svjetonazore, poštuje određene vrijednosti te se ističe zajedništvo, a sam govornik identificira se s publikom. Sve to nalazimo u pobjedničkim govorima Zorana Milanovića. Unutarstranački izbori bili su samo održavanje mišićnog i mentalnog tonusa za borbu za vlast u Hrvatskoj, ali poštenu, demokratsku vlast kako bi se vratili tamo gdje smo ostavili 'Hrvatsku koja raste'.

Predsjednik SDP-a tako je pokazao da je jedan od ponajboljih hrvatskih političkih govornika. Ali, samo kad pobjeđuje. Kada gubi, tada vrijeđa, izruguje se, diskreditira. Kada se osjeća ugroženim tada je okružen probisvijetima, vjevericama, onima koji nisu ništa drugo nego „šaka jada“. Budući da je u demokratskom svijetu teško moguće da će političar uvijek pobjeđivati, možda bi bilo dobro da Zoran Milanović i u politički izazovnim trenucima koristi barem jezik (ako već ne može cjelokupnu retoriku) koji pripada višoj razini komunikacije. Ili je možda baš grub i agresivan način komunikacije po kojem je Milanović postao prepoznatljiv razlog što su članovi SDP-a odabrali baš njega? Jer jedna od retoričkih taktika koju učestalo koristi je (pogrešno) izjednačavanje svog načina komunikacije sa snagom, odlučnošću i borbenošću. A to mu je bila i glavna misao vodilja unutarstranačke kampanje.

Ili je možda pobijedio zato što ipak nije imao dovoljno jaku konkurenciju? Jer, što je zapravo, bila misao vodilja kampanje Zlatka Komadine? I dalje ostaje potpuno nejasno. Govorio je on o promjenama, o novom vodstvu. Ali, to je ostalo na načelnoj razini. Pa naravno da će mnogo toga biti novo i drugačije ako se promijeni predsjednik. No, to nije dovoljno. Kakvo će biti to novo? U čemu će biti drugačije? To svojim biračima, a i široj javnosti Zlatko Komadina nije dovoljno naglasio. Žao mi je što članice i članovi nisu izabrali promjene, ali njihova se volja mora poštovati rekao je Komadina u svom obraćanju. Pitanje je bi li članovi izabrali promjene da ih se uvjerilo kako će promjene biti nabolje.

Na kraju, kako god bilo, činjenica jest da je Zoran Milanović pobijedio, a njegova retorika profitirala.

Dr. sc. Gabrijela Kišiček radi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje na diplomskom studiju fonetike predaje Govorničku argumentaciju, Povijest govorništva, Govorništvo za nastavnike i Neverbalnu komunikaciju. Suautorica je knjige "Retorika i društvo" te autorica niza znanstvenih i stručnih radova iz područja retorike. Predsjednica je Odjela za fonetiku HFD-a te članica međunarodnih udruženja retoričara.