Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Premijer Tihomir Orešković izjavio je u utorak da se razmatra korištenje drugog mirovinskog stupa za smanjivanje duga autocesta kao i IPO kroz koji bi se građanima ponudilo da investiraju u autoceste.


Dug autocesta je, kazao je premijer Orešković, oko 4,5 milijardi eura te država sada razmatra kako iskoristiti drugi mirovinski stup i omogućiti građanima da kroz IPO (inicijalnu ponudu dionica) investiraju u autoceste. Hrvatskim autocestama ove godine na naplatu dospijeva čak 466 milijuna eura na ime otplata kredita.

Vlada Zorana Milanovića je, nakon što je propala monetizacija, bila na tragu privatizacije, odnosno IPO-a u kojem bi dionice HAC ONC-a mogli kupiti građani, mirovinski fondovi, zaposlenici...

Vezani članci Hrvatski političari i engleski jezik (Foto: Goran Stanzl/Matija Habljak/Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL) Predsjednica u Kninu govorila na engleskom, a mi smo se prisjetili političara koji muku muče sa stranim jezikom Slika nije dostupna Stručnjaci o autocestama u koncesiji: 'Privatnog koncesionara zanima samo profit'

U novoj Vladi navodno razmatraju mogućnosti da mirovinski fondovi u saniranju autocesta sudjeluju s dvije milijarde eura. HAC bi tako izdao obveznice u vrijednosti od milijardu eura a paralelno bi se išlo u dokapitalizaciju tvrtke s milijardu eura.

'Mislim da je to dobra investicija. To ćemo prezentirati kad bude pravo vrijeme, ali idemo u tom smjeru', naveo je Orešković.

No, s premijerovom pravim smjerom ne slažu se stručnjaci s kojima smo razgovarali. Ivan Dadić, profesor s Fakulteta prometnih znanosti, smatra kako sredstva iz drugog mirovinskog stupa mogu biti rješenje za smanjenje duga autocesta, ali i da to neće riješiti problem dugoročno. Država je, kaže, gradila previše nepotrebnih prometnica i previše se zadužila, a onda je njima i loše upravljala.

'Najveći problem su preveliki troškovi. Bit svega je smanjenje troškova eksploatacijskog sustava. Na 100 kuna ubranih od cestarine, HAC ima oko 50 kuna troška. S vinjetama bi taj trošak bio 10 kuna, a možemo ih uvesti brzo. No, i one bi bile prijelazno rješenje, do uvođenja satelitske navigacije.

Mi moramo povećati promet na našim autocestama, a to možemo samo tako da promijenimo sustav naplate te da povećamo broj čvorova na pojedinim dionicama čime bi se povećala i logistička industrija oko njih - moteli, benzinske pumpe i sl.', pojašnjava profesor Dadić.

'Od autocesta nema prinosa'

Ukoliko sustav upravljanja autocestama ostane kakav je, ulaganje sredstava koja su predviđena za mirovine građana postaje itekako rizično, kaže. Na pitanje bi li on, da ga netko pita i da može odlučivati, uložio svoj novac iz drugog mirovinskog stupa u autoceste, kategorički odgovara: 'Ni govora! Prihod bi sigurno bio manji od onog na državnim obveznicama.'

Tvrtke koje upravljaju mirovinskim fondovima 85 posto ukupnih sredstava koja građani izdvajaju od svojih primanja (5 posto od bruto plaće) u drugi stup ulažu u hrvatske državne obveznice, domaće kompanije, investicijske fondove i depozite hrvatskih banaka, a ostatak od 15 posto ulaže se u inozemstvo, pretežno u dionice i dioničke fondove.

Predstavnici 'mirovinaca' bili su nedavno kod premijera Oreškovića i izrazili želju za investiranjem u projekte energetike i infrastrukture, a ovo nije prvi put da se spominju kao zainteresirana strana za preuzimanje autocesta jer su se mnogi od njih bili spremni uključiti i u monetizaciju. No, 'mirovinci' sigurno neće ući u posao prije nego što budu sigurni da mogu računati na dobar prinos jer su to, na kraju krajeva, dužni činiti prema onima čijim novcem upravljaju.

Ante Babić, ekonomski analitičar, kaže da od autocesta ne vidi nikakvog prinosa. Bar ne u situaciji kakvu imamo sada.

'Sve je to vrlo rizično. Po mojem mišljenju bolje bi bilo da se država zaduži ili da proda dionice. U HAC-u je kritična otplata naredne dvije-tri godine, no to se može premostiti i na druge načine, primjerice, jedan od njih je i dizanje trošarina, budući su sada cijene naftnih derivata ionako niske i neće još dugo rasti', smatra Babić.

Koncepciju drugog mirovinskog stupa Babić smatra promašenom, a upravljanje sredstvima građana nezadovoljavajućim.

'Izdvajanja u drugi stup su premala, a ulaganja ne donose prinose, s obzirom da se uglavnom novac vrti na domaćem tržištu, umjesto u zemljama koje imaju veliki gospodarski rast i gdje bi ulaganja bila isplativija. Ovako, oni građani koji imaju prosječnu plaću, iz drugog stupa mogu očekivati tek 200 kuna mjesečno na mirovinu, a s obzirom da ionako ne mogu utjecati na to kako se ulaže njihov novac, pitanje je što će dobiti na kraju', zaključuje Babić.