Svjedočeći na suđenju bivšim pripadnicima policijske Antiterorističke jedinice (ATJ) Lučko Frani Drlji i Boži Krajini, optuženima za ratni zločin nad civilima, Janić je rekao da je uoči početka akcije sve zapovjednike postrojba upozorio da vode brigu o mnogim civilima koji su ostali na tom području, i da to prenesu podređenima.
Tijekom akcije koja je obuhvatila i Grubore nitko od zapovjednika na terenu nije prijavio izgred ni sukob s neprijateljem, a nakon nje svi su ga usmeno izvijestili da nije bilo nikakvih problema. Janić je o akciji sastavio izvješće.
Idućeg dana zapovijedao je akcijom pretrage drugog terena i tada mu je Josip Ćelić, koji je zapovijedao postrojbom ATJ Lučko, javio da su se sukobili s neprijateljskim vojnicima koji su uspjeli pobjeći. Janić je tada vidio da su neki objekti zapaljeni i o tome je, kaže, izvijestio zapovjednika specijalne policije Mladena Markača, poručivši mu kako bi bilo dobro da dođe na teren iako on smatra da je uporaba oružja bila opravdana.
‘Vjerovao sam Ćeliću’, rekao je Janić, kojemu je Markač rekao da će provesti istragu.
Markač je razgovarao s pripadnicima Ćelićeve postrojbe, no svjedok ne zna o čemu su razgovarali, a idućeg dana ta je postrojba povučena u Zagreba. U toj su postrojbi bili i dvojica optuženika koji su, po optužnici, uz Stjepana Zinića i Branka Balunovića, zapovijedali grupama od po desetak specijalaca iz Lučkog koji su pretraživali teren.
Janić je rekao da se više nije raspitivao o tome jer je iduća dva mjeseca nastavio voditi akcije pretrage terena koje, po njegovu mišljenju, mediji pogrešno nazivaju ‘akcijama čišćenja’.
Za Grubore je ponovno čuo tek kad su mediji počeli pisati o zločinu nad srpskim civilima i kad je 2003. Haag zatražio dokumentaciju koju je on, tada već kao zapovjednik specijalne policije, na dužnosti na kojoj je i danas, morao prikupiti i dostaviti kriminalističkoj policiji.
‘Tada sam vidio hrpu lažnih izvještaja, ne znam je li ih bilo pet, šest ili deset’, rekao je te objasnio kako je u tim izvješćima pisalo da se postrojba ATJ Lučko 25. kolovoza 1995. u Gruborima sukobila s neprijateljem.
‘Da se to zaista tako dogodilo, ja bih to znao’, rekao je Janić, koji je o Gruborima 2008. svjedočio i na haaškom suđenju generalima Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču.
Bivši zapovjednik ATJ Lučko Josip Turkalj posvjedočio je, pak, kako nema nikakvih osobnih saznanja o zločinu u Gruborima, pri čemu je rekao kako smatra da drugooptuženi Krajina, ‘po svim njegovim saznanjima i koliko ga on poznaje’, nije sudjelovao ni u kakvom zločinu.
Turkalj je posvjedočio da je ‘dva, tri dana’ nakon zločina u Gruborima na poziv Markačeva zamjenika Željka Sačića, koji mu je rekao da se ‘nešto dogodilo’, došao u taj zaselak u blizini Knina, gdje je vidio jednu mrtvu osobu i dvije zapaljene kuće.
Po njegovim riječima, tada se nije moglo utvrditi što se ondje dogodilo niti isključiti da je možda ‘došlo do nekakve borbe’. Nakon nekoliko dana od Markača je stigla zapovijed da zapovjednici napišu izvještaj o Gruborima i to su, kako je rekao Turkalj, učinili svi osim optuženog Drlje.
Svjedok tvrdi da izvješća nije čitao, nego ih je preko tajnice proslijedio Markaču. Odgovarajući na upit obrane, potvrdio je da je Markačev zahtjev bio neuobičajen.
Dopustio je mogućnost da je na sastanku s podređenim zapovjednicima zaprijetio da će ‘onaj tko ne napiše izvješće dobiti otkaz’, no nije mu poznato da je netko ‘diktirao što mora stajati u izvješćima’. (Hina)
DNEVNIK.hr pratite putem iPhone/iPad | Android | Twitter | Facebook
teško ozlijeđena žena
U Podravini
na graničnom prijelazu
