Revizija presude može se izvesti pred mehanizmom koji nasljeđuje Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, ali to ne može pokrenuti država, nego samo obrane. Zadatak države u tom bi smislu bio da pronađe političke saveznike koji će podržati reviziju, a to su prije svega stalne članice Vijeća sigurnosti. Presuda šestorci je sarkazam pravde na međunarodnom sudu u 21. stoljeću.


O okolnostima smrti Slobodana Praljka vodi se dvostruka istraga. Jednu radi nizozemska policija, a drugu međunarodne snage s obzirom na to da je Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju sud UN-a.

Nema detaljnih informcija o tome kako je Praljak unio u sud tu supstancu, je li ju donio iz Scheveningena ili nije. Ako ju je donio iz Scheveningena, na koji ju je način tamo dobio? Ono što sigurno znam jest to da će odvjetnici morati dati iskaz na policiji. Ispitat će se svi koji su bili u doticaju s Praljkom ili s ostalim optuženima.

Čovjek nam se ubio pred očima

Prije nego što se tijelo generala Praljka dopremi u Zagreb, bit će obavljena obdukcija i toksikološki nalazi. Ovo je doista kraj prestrašnog dana u kojem nam se čovjek ubio pred očima.

Nakon svega ispada da je Hrvatska prošla najgore iako u presudi nije apostrofirana kao država, ali je metaforički na neki način izvršila agresiju u BiH. To se vidjelo već na početku presude kada je sudac odbio sve žalbe i oglasio međunarodni sukob.

Ovo je još jedna amnestija velikosrpskog plana i kraj priče koja je započela davno, još prije Daytona, istragom o Ahmićima, pa Vance-Owenovim planom, a poslije se nastavio predmetima na Tribunalu, prije svega predmetima Blaškić, Naletilić i posebno Kordić.

Posljedice za Hrvate i Hrvatsku

Hrvatske vlasti i politika nisu to na vrijeme prepoznali i nisu u tom smislu ništa radili. Ova će presuda imati i određene posljedice za Hrvate prije svega u Herceg-Bosni. Imat će posljedice na buduće političke poteze, na eventualno donošenje novog izbornog zakona koji bi Hrvatima konačno trebao zajamčiti konstitutivnost u Federaciji koju im jamči Dejtonski sporazum.

A imat će posljedice i na iseljavanje Hrvata koji se već iseljavaju strašnom dinamikom iz BiH. Destabilizirati Hrvate u BiH znači destabiliziranje i Hrvatske jer je rat u Herceg-Bosni povezan s političkim vrhom u Hrvatskoj, dok primjerice nije povezan sa srpskim vrhom u Beogradu u presudi Ratku Mladiću.

Destabilizacija Hrvata uvijek destabilizira Hrvatsku, jer se pitam, ako to tako nastavi, tko će nam čuvati ovaj uski dio granice od Splita do Prevlake. Prema ovoj presudi, vjerojatno mudžahedini povratnici iz Sirije.

Ima li Plenković strategiju?

Sve hrvatske vlade su sve haške presude dočekale nespremne. Jedini politički mehanizam pred kojim se ovo može problematizirati jest Vijeće sigurnosti UN-a koje je osnivač ovoga suda. Premijer Ivo Sanader pred Vijećem sigurnosti problematizirao je presudu vukovarskoj trojci kada je pred izbore 2007., nakon porazne presude za pokolj na Ovčari, otišao u Vijeće sigurnosti i održao strastveni govor koji su saslušale stalne i nestalne članice, ali nikakvih reperkusija nije bilo.

Osim ako premijer Andrej Plenković već nema barem draft strategije za neki ozbiljniji pristup pa da Vijeće sigurnosti otvori pitanje zbog čega Tribunal nije procesuirao zločine Armije BiH nad Hrvatima. Zbog čega sto Hrvata koji su u jednom danu pobijeni u Općini Travnik nisu dobili sudski epilog, kao ni pokolj Hrvata u Bugojnu, Kaknju i u drugim mjestima.

Kako do revizije presude?

Što se tiče revizije presude, ona se može izvesti pred mehanizmom koji nasljeđuje Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju, ali to ne može pokrenuti država, nego samo obrane, a država im mora pružiti punu potporu u smislu novih činjenica i dokaza koji bi se eventualno izvodili u roku koji je određen za reviziju presude.

Zadatak države, u tom smislu, bio bi da pronađe političke saveznike koji će podržati reviziju, a to su prije svega stalne članice Vijeća sigurnosti. U svakom slučaju, ovo je sarkazam pravde na međunarodnom sudu u 21. stoljeću.