Koliko smo u neskladu s konkurentnim dijelom Europe i svijeta pokazuje analiza budućih trendova ponude i potražnje vještina koje će se tražiti do 2030. godine. I ta je analiza pokazala naš najveći nedostatak - potpuno neusklađenost tržišta rada i obrazovanja.

Galerija


Tehnološke promjene utjecat će i na tržište rada. Kako pokazuje analiza budućih trendova u ponudi i potražnji vještina od 2018. do 2030., Europskog centra za razvoj strukovnog osposobljavanja, neka će zanimanja biti traženija.

"Projekcija ovoga modela pokazuje da će najveći porast broja radnih mjesta biti u području stručnjaka u području obrazovanja u Hrvatskoj, za čitavih 22 tisuće. Također, bijeli poslovi, odnosno poslovi usluga u području skrbi, osobito zdravstvu, potreba za liječnicima, medicinskim sestrama i tehničarima, također projekcije pokazuju da će se taj broj povećati za dvadeset i nešto tisuća", rekao je Teo Matković s Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Velika je potražnja usmjerena na područje stručnjaka, odnosno visoko stručnih zanimanja. Stručnjaka iz područja prava, socijale i kulture do 2030. trebat će – 8858; ICT stručnjaka - 6739; kao i inženjera i znanstvenih stručnjaka – 3504. Profitirat će i stručni suradnici iz područja prava, socijale i kulture – njih čak 16.134 trebat će u sljedećih 12 godina.
 
"S druge strane doći će do smanjivanja broja zaposlenih u poslovima koji traže srednju razinu kvalifikacije", kaže Matković.

Tako će potražnja za zaposlenima iz područja osobnih usluga, dakle frizera, kozmetičara, onih koji se bave cateringom ili organizacijom putovanja biti manja za 12.474. Prodavača za 6505 manje. Izuzev građevine manja će biti i potreba za metalnim radnicima – za 9055, kao i za onima iz drvne, prehrambene i tekstilne industrije – za 1957. No osim što će tehnologija i globalizacija utjecati na tržište rada, ona će utjecati i na sadržaj radnoga mjesta.

"Ono što se uči u obrazovnom procesu, a to su konkretne kompetencije te znanja i vještine, kroz sljedećih 5 do 20 godina će se u sljedećim godinama značajno promijeniti. Čak i ako osoba ostaje raditi u istom zanimanju jako su važno tzv. ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, znači učiti kako učiti", objasnio je Matković.

Jer vještine koje će se tražiti od radnika sve se brže mijenjaju. Tako i analiza Cedefopa pokazuje – samostalnost, veća upotreba informacijskih i telekomunikacijskih tehnologija, više socijalnih i intelektualnih zadataka vještine su koje će se očekivati od zaposlenika. S druge strane, radnici u budućnosti mogu očekivati manje rutine i manje fizičkoga napora. Usavršavanje će tako postati ključno u zadržavanju radnoga mjesta. A upravu tu Hrvatska stoji loše.

"U Hrvatskoj ima jako puno malih poslodavaca koji si ne mogu priuštiti niti interne sustave obrazovanja niti točno planirati upravljanje radnom snagom. Primjerice ako zapošljavate kroz sezonu nećete moći puno uložiti u to osposobljavanje. Pitanje je kako organizirati javni sustav koji to može poduprijeti", kaže Matković.

Osim što moramo raditi na razvoju procesa cjeloživotnoga učenja i osposobljavanja radnika, ostaje i desetljećima star problem, usklađivanja obrazovanja s tržištem rada.

"Kad je u pitanju obrazovanje kao priprema za tržište rada, tj. srednje, odnosno strukovno obrazovanje te u visokom obrazovanju, stručni ili sveučilišni studiji, postoji dosta ograničena povezanost s tržištem rada. Ne toliko kroz same upisne kvote, iako i tu postoji određenih disproporcija, već dobrim dijelom i kroz sam sadržaj", rekao je Matković.

Odnosno neusklađenost teorije i prakse. Ako ne poradimo na reformi i strukovnog i visokoškolskog obrazovanja, te razlike postat će još izraženije.
 

Vezani članci Anita Letica, Josipa Majić i Gordan Kolak Koronakriza nije sve industrije bacila na koljena: Pričali smo s ljudima čiji sektori dobro posluju unatoč krizi Selektivno izdavanje kazni za kršenje epidemioloških mjera - 1 Jesu li kazne organizatorima koncerta zakonite i vrijede li ista pravila za sve? "Teror nad poduzetnicima je i dalje prisutan"