Kako je Državno izborno povjerenstvo objavilo, predsjednički kandidati izbornu promidžbu mogu financirati iz vlastitih sredstava, sredstava političke stranke koja ih je kandidirala i donacija. U slučaju da je stranka iza njih, taj je novac dijelom i novac poreznih obveznika, dakle naš.
''Bez političkih stranaka nema pluralističke demokracije, a vi ne možete očekivati da sve stranke u svakom trenutku budu popularne i da imaju dovoljno pristaša i novca. Tako da je važno da se neki manjinski stavovi pojavljuju u javnosti'', objasnio je za Informer politički analitičar Žarko Puhovski.
Cijena demokracije
Puhovski je mišljenja da bi se političke stranke trebale financirati iz proračuna, no problem je kako se tim novcem raspolaže. To je cijena demokracije koju plaćamo, kaže.
''Problem je u tomu što se kod nas fokus pažnje usmjerio na financiranje, a ne na unutrašnju demokraciju stranaka. Naravno da je financiranje važno, ali nemamo nikakvih dokumenata koji pokazuju, odnosno faza istraživanja da su s više novca stranke dobivale izbore'', pojašnjava Puhovski.
Iz Amerike stigla velika novost
Imamo primjer Živoga, danas mrtvog, zida i Milana Bandića. Kako je GONG, kojem, usputno rečeno, nije bilo jasno zašto bi se očitovali na ovu temu, s aktivistima objavio – na europarlamentarnim izborima Bandićeva je stranka potrošila nešto više od dva milijuna kuna, a Živi zid oko 400.000. Živozidaši su osvojili jedan, a bandićevci niti jedan mandat. Pitanje je i kako se utrošeni novac skupio.
Velika su novost, koju je iz Amerike donijela sadašnja predsjednica, donatorske večere. ''To je vani normalno, kao što je vani normalno da se većina donacija pojavljuje kao mini donacije. U Americi je to od pet do 50 dolara'', kaže Žarko Puhovski.
Pročitajte i ovo
Ne znamo što bi se trebalo dogoditi da se u Hrvatskoj uvede takva praksa i da ljudima postane posve normalno odvajati mjesečni džeparac za stranku koju simpatiziraju. ''Radi se o tomu da dobijete dva ili tri krupna donatora koji obično imaju uz to nekakve političke ili ekonomske ili jedne i druge interese i onda izgleda drukčije'', ističe politički analitičar.
No to je već pitanje političke kulture. Na stranicama DIP-a piše da ''ukupna dopuštena vrijednost donacija fizičke osobe za financiranje troškova izborne promidžbe ne smije prelaziti iznos od 30.000 kuna''. No ako je riječ o pravnim osobama, iznos raste do 200.000 kuna.
''Kod nas se u načelu smatra da ste kad kažete političar ili političarka rekli neku nepristojnu riječ koju ne bi trebalo u boljem društvu spominjati i sad da ja dam novac za nekog koga unaprijed smatram bad guy, dakle lošim čovjekom, nije logično očekivati'', kaže Puhovski.
Pročitajte i ovo
Ukupan iznos troškova izborne promidžbe po kandidatu ne smije prelaziti osam milijuna kuna. Tu završavamo priču o novcu, uz naglasak da on nije presudan element pobjede.
''Najviše utječe komunikacija jedan na jedan. To kod nas uopće ne postoji, a vani je praksa da kandidati doslovce idu od kuće do kuće, i to u mnogo većim nacijama. Rukuju se s ljudima, kažu: 'Ja sam taj i taj, kandidiram se, bilo bi mi važno da mi date svoj glas''', zaključuje Žarko Puhovski.
Emisiju ''Informer'' pogledajte besplatno na novatv.hr!
