Stručnjak otkriva: Jesu li banke uistinu svjesno nudile kredite u švicarskim francima potrošačima i je li konverzijom postignuto obeštećenje?

Valutna klauzula švicarskog franka pogodila je kao posljedica svjetske financijske krize cijelo područje Europske unije, pa tako i hrvatske potrošače. Mnogi građani našli su se u bezizlaznim situacijama, a s obzirom na to da se klauzula mijenjala slijedom događanja na tržištu, gotovo nitko ih nije mogao predvidjeti.

Predstavnici banaka često su u javnosti isticali da je ravnotežu moguće postići isključivo izjednačavanjem pozicije bivših korisnika CHF kredita i korisnika eurskih kredita. S druge strane predstavnici potrošača smatraju da su banke s namjerom plasirale CHF kredite te da konverzijom nije postignuto adekvatno obeštećenje. Jesu li banke uistinu svjesno nudile kredite u švicarskim francima potrošačima i je li konverzijom postignuto obeštećenje, otkrio nam je ekonomski analitičar dr.sc. Andrej Grubišić.

"Kada banka da mali kredit, kolokvijalno od 100 kuna, onda je to isključivo i samo problem dužnika da ga vrati, međutim kada banka da nekoliko milijardi i desetak milijardi kuna kredita i klijent nije sposoban servisirati taj kredit onda to postaje i problem banke. Dakle, nije razumna hipoteza da je netko svjesno išao u ovaj scenarij na toliko velikoj skali jer se u praksi pokazalo da je to neprovedivo i bilo bi jako nerazborito za očekivati da je netko s druge strane vjerovao da će neokržnjen kao davatelj kredita proći u ovakvom scenariju."

Drugim riječima da su banke bile svjesne ovakvog ishoda, a to bi značilo da su bile i svjesne rizika kojem su se izložile, a kamatne stope bi bile puno više od ponuđenih.

"Da su te kamatne stope na te kredite bile puno veće u skladu s rizikom kojeg su navodno znale da se izlažu, onda bi bila i puno manja potražnja za tim istim kreditima. Činjenica da nismo imali velike kamatne stope, velike u odnosu na druge kredite u drugim valutama, zapravo sugerira da obzirom na volumen tih kredita da opet nije realno pretpostaviti da bi netko tako jeftino u tom trenutku dao taj kredit, a da je taj kredit toliko rizičan kao što se i ispostavilo da je rizičan."

Pročitajte i ovo OLAKŠANJE Obustavljeni arbitražni postupci protiv RH u vezi konverzije kredita u švicarcima

Pročitajte i ovo Podizanje pojedinačnih parnica Ustavni sud odbacio tužbe banaka, ali rat još nije gotov: Počinje druga faza borbe za vraćanje preplaćenog novca

O pojedinim pravnim pitanjima odlučuje i Sud Europske unije. Mnogi potrošači i banke iščekuju tu odluku koja bi trebala konačno osigurati pravnu sigurnost u Hrvatskoj, te jasno odgovoriti na pitanje je li Zakonom konverziji uspostavljena ravnoteža i obeštećenje potrošača.

"Ideja konverzije je bila da se ljudi koji su uzeli kredit u švicarskom franku stave u istu poziciju kao da su taj isti kredit uzeli u euru. Dakle apsolutno isti izračun kao da su uzeli kredit u euru. 95 posto ljudi je prihvatilo konverziju s time da su banke bile obvezne ponuditi konverziju, a bila je odluka dužnika hoće li prihvatiti konverziju ili neće. Ako ju prihvate, banka je obvezna napraviti konverziju i obračunati sve u eurima i vratiti onu razliku. Po mom uvjerenju ako je ispunjena svrha zakona, a to je da se dovede u istu poziciju dakle da nisu prošli lošije od onih koji su imali kredite u euru, mislim da bi tu trebalo onda zaustaviti i sva daljnja potraživanja."

Kamatna stopa korištena u tužbenim zahtjevima u većini je slučajeva proizvoljna interpretacija dužnika, bez prihvatljivih izvora za izračun i jasno definiranih parametara uzetih u obzir pri određivanju kamatnih stopa.

"Kada bi banka odobrila kredit uz kamatnu stopu koja je jednaka isključivo i samo regulatornom trošku i kada bi to usporedili s onom količinom kredita koju bi klijent otplatio da otplaćuje sukladno nekom tužbenom zahtjevu, a to uglavnom tužbeni zahtjevi kod konvertiranih kredita dominantno kreću od premise da su trebale imati fiksnu kamatnu stopu tijekom cijelog trajanja kredita i to onu kamatnu stopu koja je vrijedila od dana odobravanja kredita i da su trebale imati fiksirani tečaj švicarskog franka koji je vrijedio na dan odobravanja kredita što se gleda kao da su uzeli kredit u kuni s fiksnom kamatnom stopom."

Analize potvrđuju da kada bi banke naplaćivale tijekom perioda poremećaja samo kamatnu stopu koja bi pokrila njihov regulatorni trošak, izračuni su sljedeći:

"Uzeli smo brojne primjere. Imamo ovdje primjer kredita od 27 000 CHF odnosno 120 000 kuna. Razlika u ta dva scenarija u ukupno otplaćenim anuitetima tijekom tog kredita je 2900,00 kuna. Drugim riječima, ono što većina tih tužbenih zahtjeva prenijela je da je zapravo banka trebala u tim okolnostima plasirati taj kredit uz kamatnu stopu koja isključivo pokriva samo regulatorni trošak. Matematički je to jako lako izračunati, ali to je ekonomski nonsense. Banka nikada ne bi svjesno plasirala takav kredit i svjesno išla u te gubitke."

Zahtjevi teško drže vodu u praksi

Riječ je o okolnostima o kojima potrošači, niti razne udruge ne razmišljaju, a spominju se izračuni po kojima bi po svakom tužitelju pripalo 50 do 80 posto iznosa. Grubišić ističe da zahtjevi teško drže vodu u praksi.

"To je jedna virtualna kategorija, zamišljena varijabla kojom vi dokazujete ili pokušavate dokazati da ste trebali imati pravo na to i da ste imali pravo na to, da bi onda otplatili toliko, a ne onoliko. Taj izračun je točan, samo je besmislen."

Ako je ispunjena svrha zakona onda bi se trebala zaustaviti i sva potraživanja tih kredita, međutim potrošači sad traže i ništetnost takvih kredita što diskriminira korisnike kredita u drugim valutama.

"Ako bi ti ljudi koji su bili u švicarskom franku trebali i bolje proći od onih koji su bili u euru onda se postavlja pitanje nije li to diskriminatorno prema svima onima koji su imali kredite u euru. Zbog čega Lex specialis za neke koje smo doveli u isti položaj kao i nas bi oni sada trebali proći još i bolje od nas. Ja mislim da za ove stvari i ove argumente nije nužno potrebno biti financijski ekspert nego je to više pitanje i pravednosti i zdrave pameti u svemu ovome."

Grubišić ističe da nije intencija upirati prstom u jednu i u drugu stranu.

"Intencija je samo pokušati konstatirati obzirom da je došlo do intervencije države, obzirom da je plasiran zakon koji je plasiran, obzirom da tim zakonom, matematički smo potvrdili da su ti ljudi dovedeni u isti položaj kao i oni koji su uzeli kredit u Euru, sve povrh toga smatram diskriminatornim za sve duge primatelje kredita i to mislim da je trenutno jedan o ključnih zaključaka cijele ove postojeće situacije sa švicarskim frankom."

Treba istaknuti da u ovom trenutku o pojedinim pravnim pitanjima odlučuje i Sud Europske unije. Mnogi potrošači i banke iščekuju tu odluku koja bi trebala konačno osigurati pravnu sigurnost u Hrvatskoj te jasno odgovoriti na pitanje je li Zakonom konverziji uspostavljena ravnoteža i obeštećenje potrošača.

Emisiju 'Informer' pogledajte besplatno na novatv.hr!