Za socijalnu pomoć Hrvatska izdvaja čak 6 milijardi kuna godišnje.


Jedini kriterij za socijalnu pomoć, kao što je to u EU, trebao bi biti imovinski cenzus. Ne bi se trebalo događati da netko dođe sa skupocjenim autom i traži socijalnu pomoć ili pak živjeti u stanovima vrijednima nekoliko milijuna kuna i biti na teretu državi.

No najveći su problemi netransparentnost, činjenica da sustav nije umrežen te da je mnogima socijalna pomoć postala - zanimanje.

Brojne nelogičnosti u sustavu

Nelogičnosti u isplati socijalne pomoći su brojne. Tako primjerice samac, koji nikada nije radio, on može dobiti pravo na naknadu, na uzdržavanje, u Zagrebu dobiva i izdašnu pomoć, pravo na besplatni ručak i dostavu, pravo na besplatne režije i čak - drva. I tako može mjesečno dobiti pomoć u iznosu od 2.300 kuna.

S druge strane 65-godišnji samac s 21 godinom radnog staža neće dobiti ništa socijalne pomoći, a njegova je mirovina 1.131 kunu. Po ovome se isplati nikada ne raditi i primati pomoć, nego raditi 21 godinu i na kraju biti praktički na prosjačkom štapu bez socijalne pomoći.

Primjerice samohrana majka s četvero djece može mjesečno dobivati besplatne režije, topli obrok, besplatni vrtić i privremenu financijsku pomoć, knjige, dječji doplatak od 1.300 kuna, uzdržavanje od 2.650 kuna i privremeno uzdržavanje do 2.000 kuna. I tako ukupno doći do socijalne pomoći od 10.000 kuna.

Doista je krajnje je vrijeme da se uvede red u isplate socijalne pomoći.