U Hrvatskoj je, neposredno nakon što je izabran novi predsjednik Ivo Josipović, osječko-baranjski župan Vladimir Šišljagić zatražio pokretanje pregovora o tom graničnom problemu tvrdeći da je na pragu 'otimačina hrvatskog teritorija koja se mora zaustaviti'.
Pročitajte i ovo
Riječ je o spornom dijelu državne granice na Dunavu, odnosno oko 11.000 hektara zemlje uz vojvođansku stranu ove velike rijeke, uključujući i Vukovarsku i Šarengradsku adu.
Problem je 'uzrokovao' prirodni fenomen pomicanja Dunava prema zapadu i erozije obala u tom smjeru, što traje stotinama godinama, dakle od vremena kada na tom području nije bilo međudržavnih granica.
Svoje pravo na tih 11.000 hektara zemlje i ritova Hrvatska dokazuje katastrima još iz doba austrijske carevine. Po istom principu, vlasnici iz Srbije na desnoj obali imaju uknjiženih oko 3000 hektara zemljišta.
Hrvatska inzistira na poštivanju postojećih zemljišnih knjiga i da granica ide linijom vlasništva, dok Srbija ne dovodi u pitanje vlasništvo prema katastru, ali zastupa stav da granica ide sredinom Dunava.
U Vladi Srbije je rečeno da je pravi trenutak za obnavljanje razgovora o ovom pitanju koje ne samo da opterećuje bilateralne odnose, nego stoji na europskom putu obje države.
"Mislim da u razgovorima trebamo pratiti tri principa. Prvi je već utemeljen u međunarodnoj praksi i pokazuje da granice velikih rijeka razdvajaju države, drugi je da se olakša život ljudima na tom području i treći je da pratimo realno stanje', rekao je beogradskoj Politici sugovornik iz srbijanske vlade, koji naglašava da je normalno da vlasnik imovine tu imovinu može i koristiti.
'Ali daleko da je to kriterij prema kojem se može uspostavljati linija državnog razgraničenja', dodaje on.
Sporne enklave na lijevoj obali Dunava, u Vojvodini, nalaze se na nekoliko mjesta. Najveća je uz samu granicu, gdje Dunav dolazi iz Mađarske.
Tako bi, ukoliko bi granica išla prema hrvatskom prijedlogu, Hrvatska kontrolirala tok najveće europske rijeke na strateški najosjetljivijem mjestu.
Uz nekoliko manjih enklava posebno je značajna ona koja zahvaća i predgrađe Apatina. A upravo to područje je i povod najnovijeg 'potpaljivanja' ovog graničnog problema.
Naime, Šišljagić traži pokretanje ovog pitanja zbog namjere općine Apatin da nekoliko kilometara od centra grada izgradi veliku riječnu luku koja bi zahvaćala sporno područje.
Delegacije Srbije i Hrvatske posljednji put su razmatrale ovo pitanje 2003. godine, ali bez rezultata.
Navodno je krajem devedesetih, na sastanku koji je organizirao upravitelj tadašnjeg područja UNTAES Jacques Paul Kline, postignut dogovor da granica ide sredinom rijeke, ali pisanog sporazuma o tome nije bilo.
Hrvatska, inače, ima loša iskustva o graničnom natezanju sa Slovenijom, koja je zahvaljujući činjenici da je već članica EU-a to koristila kao pritisak na Hrvatsku usporavajući njeno priključenje toj bogatoj zajednici država.
Bivši hrvatski premijer Ivo Sanader je u nekoliko navrata isticao da se u tom pogledu 'Hrvatska neće ponašati prema Srbiji kao Slovenija prema njoj', a slično je izjavljivao i predsjednik na odlasku Stjepan Mesić.
Osim ovog spora, Srbija ima i problem oko statusa Kosova koji otvara i granični spor na jugu.
