Stvari ne da se ne miču s mrtve točke, nego je situacija pred eskalacijom. Zašto država ne kontrolira trošenje milijuna poreznih obveznika? Zašto nema sankcija? Zato što ukidanje davanja nije popularno, zato što se time ne dobivaju, nego gube glasovi. Za dobrobit, integraciju Roma i suživot u Međimurju zapravo nikoga nije ni briga.
Pročitajte i ovo
Snimka na kojoj se maloljetni Romi zvjerski iživljavaju nad psom lutalicom zgrozila je javnost. To se dogodilo prije tri godine i tada je bilo uobičajena pojava, kao i psi na ulicama.
Tri su ministarstva još 2016. godine dogovorila akcijski plan, kastracije, sterilizacije, edukacije prvenstveno. Pala je Vlada i nikom ništa, a jedini tko je u ove tri godine radio su aktivisti.
Prošle je godine ekipa emisije Provjereno otvorila priču o nenamjenskom trošenju socijalne pomoći i dječjeg doplatka. Umjesto za život, državni novac Romi troše u kockarnicama. Reporteri Provjerenog su ih uhvatili na djelu. Iako je oformljeno vijeće za prevenciju, a iz ministarstva su obećali sankcije, sve to bilo je samo bacanje prašine u oči.
Mještani Držimurca ekipi emisije Provjereno su se požalili na nasilne Rome iz susjednog mjesta Piškorovec. Time je otvorena Pandorina kutija, jer to je samo kap u moru.
Nasilje i alkoholiziranje, kockanje s novcem od socijalne pomoći i psi lutalice gorući su problemi s kojima su Međimurci suočeni.
Kradu pse pa traže otkupninu
U Pribislavcu je još početkom godine bilo oko 500 pasa lutalica. Policiji i veterinarskoj inspekciji ekipa emisije Provjereno pridružila se u drugoj ovogodišnjoj akciji kastracije i sterilizacije. Akcija je počela u lipnju, kada je čakovečki azil popunjen do maksimuma.
Nakon ljeta u azil je prebačeno još 40-ak pasa, ali to je daleko od rješenja problema. Neki vlasnici pse dobrovoljno predaju. Pojedinci, međutim, nisu spremni na suradnju. U Pribislavcu gotovo svaka obitelj ima najmanje četiri ili pet pasa, a na ulicama ih se ne može ni prebrojiti.
Pojedini vlasnici pse mogu ostaviti u čakovečkom azilu odakle idu na udomljenje. No, većina ih ipak nakon kastracije ili sterilizacije želi natrag. Unatoč tome broj, lutalica nije u opadanju. U to smo se i sami uvjerili.
''Izvor pasa u romskim naseljima je dvojak. Jedan je sa strane većinskog stanovništva koje je koristilo romska naselja kao odlagalište viška pasa, pogotovo štenaca koji se onda ostave u kutijama na rubnim dijelovima naselja i u potrazi za hranom uđu u naselje. To je jako loše i ja osobno to smatram velikom pljuskom svima nama koji smo uložili izuzetno velikog napora da taj cijeli projekt uspije'', priča voditeljica čakovečkog azila Aleksandra Hampammer.
No, s druge strane, govori voditeljica azila, problem je i u samim Romima koji u naselja dovode pse tako što ih kradu većinskom stanovništvu, a onda za ukradene pse traže otkupninu.
To je iskustvo proživjela i anonimna sugovornica reprotera emisije Provjereno. Šestogodišnji bokser otet je iz dvorišta obiteljske kuće i punih mjesec dana o njemu nisu ništa znali. Sve dok nisu ponudili nagradu, a tada im je na vrata pokucao Rom. ''On je nama ispričao da on zna gdje je, da je u Pribislavcu zavezan i da će on njima ukrasti pa će nama psa dovesti, ali da ne želi nikakve nagrade. Da je on katolik, da zna što rade s psom i da ga pripremaju za krvoločne borbe. Sad je u pripremi i da on to ne može gledati'', ispričala je. Nakon tri dana ponovno se javio s informacijom da je pronašao psa, a vlasnici su psa jedva prepoznali. Nagradu od 500 kuna je ipak uzeo, a psa vratio u katastrofalnom stanju. Ljubimca su odveli veterinaru, ali je nažalost uginuo.
Zbog romske djece napustio struku
S gubitkom psa na ovaj način i dalje se ne može pomiriti. A još više je ogorčena na policiju, koja kako kaže, nije odradila svoj posao.
A svašta i dalje doživljavaju i stanovnici međimurskog Držimurca. Čim prime socijalnu pomoć, odmah kreće alkoholiziranje ispred dućana. No, nisu oni jedini na udaru problematičnih Roma. Profesor iz jedne međimurske osnovne škole je zbog romske djece odlučio napustiti struku. Svoju je priču odlučio ispričati, ali anonimno, zbog straha od odmazde. ''Ima straha, ima straha. Bilo je primjera od bušenja guma, onda povlačenja s kamenčićima ili ključevima po limu itd. po haubi po vratima, bilo je svega'', priča profesor.
Od straha od nasilja su, kaže, ipak puno gore neke druge situacije. Poput pokušaja zavađanja. Jednom prilikom, jedna je učenica pred cijelim razredom skinula majicu i ponudila mu da je dira po grudima. U školu je, kaže, zbog toga išao s grčem u želucu.
S nasilnim učenicima učitelji i profesori prepušteni su sami sebi. ''Uništavaju kompletno sve što vide pred sobom. Pa i razredi se trebaju zaključavati pred njima jer to je užas nad užasima. Zamislite, oni su dobili tablete, a ostala djeca nisu dobili tablete, a učiteljice i učitelji im ne daju te tablete zato jer znaju što bi se dogodilo. Novi tableti stoje po tim romskim školama i nova računala jer se učitelji boje dati im da bi s njima upravljali. Jedu kao da su u hotelima, ali oni se i na to bune i to im nije dobro'', ispričao je profesor.
U jednoj međimurskoj školi s većinskom romskom djecom, prije nekoliko je godina zabilježeno je više od 25.000 sati izostanaka. Od toga, čak 11.000 neopravdanih. To, priča ovaj profesor, dovoljno govori o odnosu prema školovanju. ''Sankcije ne postoje. Kad bi bilo sankcije, onda Romi ne bi mogli pohađati školu. I to je to. Znači, oni bi trebali ići od ukora do ukora i izbacivanje iz škole, ali trebaju hodati u školu kako bi roditelji mogli bezbrižno dobivati novac“, govori profesor.
Ministarstvo obećalo strogu kontrolu
Novac je ključna riječ vezana za romsku populaciju u Međimurju. U pojedinim selima, poput Pribislavca, 90 posto od oko 1.000 stanovnika prima socijalnu pomoć i dječji doplatak. No, rijetki su u mjestu koji su načinu trošenja državnog novca spremni iskreno progovoriti.
Za sve je, po mišljenju jedne anonimne sugovornice kriva država, kao i romski predstavnici koji na ovaj način kupuju glasove. ''Trebali bi dati samo starijim ljudima i to nemoćnim, a ovim mladima... Neka rade. Ima posla na svakom koraku. Moj sin ima 19 godina pa radi preko. Zašto oni ne bi radili? Moj sin ima jedno dijete, ali se bori, ne čeka socijalnu pomoć'', govori.
Ministarstvo socijalne skrbi obećalo je strožu kontrolu i sankcije za one koje novac troše nenamjenski. Umjesto novca, predviđa se uvođenje vaučera za hranu. Ali problem je što mještani nikad nikoga nisu vidjeli da to kontrolira.
I općinska načelnica svjesna je svega, ali njoj su ruke vezane. Svi daju obećanja, ali nitko ne reagira. A u pitanju su milijuni koji se dijele od poreznih obveznika, novac koji bi se trebao trošiti racionalno. Nitko ne očekuje da se problem treba riješiti preko noći, ali nitko ni ne razmišlja o ljudima koji rade i izdvajaju za one koji se njime rasiplju. Međimurje, po svemu sudeći, postaje županija slučaj.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
