Slika nije dostupna
Slika nije dostupna

Crne mise, tajna udruženja i nastrani rituali, jesu li sotonističke sekte tu negdje, u našem susjedstvu, ili je sve to samo senzacionalističko pretjerivanje?


Depresija, bolest i tinejdžerski problemi bili su vjetar u leđa Miroslavu koji je ušao u sotonističku sektu i ubrzo se našao u još većoj opasnosti. Sve je vodilo prema još većim problemima. 'Gdje god sam išao, samo mi je smrt bila u glavi. Hodaš pored auta i hoćeš se baciti, vidiš nešto oštro i hoćeš se razrezat. Nije ti bitno kako ćeš se ubiti, bitno ti je da te nema', ispričao je Miroslav.

Vezani članci Zaplijena droge (Foto: AFP) Kod susjeda na brodu pronađeno 20 tona hašiša Slika nije dostupna I sotonisti izborili pravo da educiraju, dopustit će im predavanja osnovnoškolcima

'Bilo nas je otprilike šestero i okupljali smo se u jednom napuštenom skladištu.  Uglavnom su se radili rituali, izgovarale riječi, svako je trebao dati dio sebe, bilo da je nokat, kosa, bilo što što je na vama, ali uglavnom se išlo na ekstreme, tj. da se prereže dlan i pusti krv', nastavio je svoju ispovijed Miroslav pojašnjavajući kako je teško gledati prijatelje koje smatraš dobrima da ispred tebe režu dlanove i ponašaju se kao da su na drugom svijetu. 'Imao sam bolest, oni su to znali. To je bio pokretač, oni su jednostavno vidjeli da sam ja tužan i da mi je loše i do kraja su me uveli u to društvo', rekao je Miroslav koji je kako je vrijeme odmicalo postajao sve depresivniji. Bio je uvjeren da ga nitko ne voli i okupirale su ga crne misli o samoubojstvu.

Tragovi sektaškog djelovanja

Iako se o sotonističkim sektama najčešće govori kao o urbanom mitu, svako malo pronađe se pokoji znak koji bi upućivao na njihovo djelovanje, poput prevrnutog križa ili oskvrnutog groblja. 'Tu u dvorištu ovog dvorca smo našli ostatke ritualnog obreda, neko ognjište, našli smo jednu ritualno žrtvovanu ovcu koja je imala prerezano grlo i izvađene iznutrice, našli simbole pentagrama i neke druge simbole koji su visoko u tim njihovim sustavima, što znači da su to radili ljudi koji stvarno znaju što rad', kaže Nebojša Buđanovac, socijalni pedagog i psihoterapeut, za magazin Provjereno.

Tvrdi da sotonističke sekte nisu priče, već stvarnost. U Varaždinu je 70-ih godina osnovana prva takva sekta u Hrvatskoj. A upravo je varaždinsko uz riječko područje, tvrdi Buđanovac, najrizičnije po aktivnosti sektaškog djelovanja. Prema njihovim vlastitim riječima, njih je u Hrvatskoj oko 75 različitih sekti, mi to ne možemo provjeriti, ali možemo reći da ih samo u Varaždinu ima barem pet što bi značilo da u ostatku Hrvatske, ta brojka sigurno odgovara.

Nebojša Buđanovac je prije gotovo 20 godina osnovao udrugu Anđeli čuvari koja pomaže svima koji iz sekti žele izaći. Ne postoje kaže, dobre ili loše sekte. Već one bezopasne i one druge, koje vode potpunoj destrukciji svojih članova. 'Vrlo opasne su one sekte koje ugrožavaju ljudsku egzistenciju, one koje ugrožavaju psihičko zdravlje, i koje ugrožavaju financijsku egzistenciju. One su najopasnije, tim redosljednom i tim rangom', pojašanjava Buđinovac.

Emodjeca korak prema sekti?

Često su spominjani emo-klinci, odnosno djeca sklona depresijama, samoozljeđivanju i povlačenju u sebe. Oni su novi pojam koji se u posljednje vrijeme često povezuje kao stepenica ka ulasku u sekte. Pedijatirca opće bolnice u Čakovcu, često se tijekom dugogodišnjeg staža susretala s takvom djecom. 'Počela su se pojavljivati djeca koja su na zapešćima imala ožiljke, plitka ranjavanja koja su zacijeljivala pravilnim ožiljcima. Kod prvih par djece sam mislila da se radi o običnim povredama, no kad se pojavilo više njih, bilo mi je malo čudno kako se baš kod svih nalaze takve ozljede', izjavila je liječnica Verica Jazbec Jačmenica, pedijatrica.

Dodala je kako samoranjavanje nije jedini problem. 'Djevojčica od jedno 13 ili 14 godina je došla sa svojom mamom. Imala je neke somatske probleme, ja sam ju trebala pregledati, skinula sam ju i pronašla na leđima znakovite tetovaže. Radilo se o naopako okrenutom križu, crnoj ruži i nekim porukama ispisanim na engleskom jeziku', ispričala je pedijatrica Jazbec Jačmenica. 'Međutim vidjela sam da je mama flegmatična, i ja sam joj pokušala pojasniti što je crna ruža. Nekome tko je laik, ne zna gdje je opasnost od toga kad ti dijete kaže da su joj prijatelji u crnoj ruži, ali vidjela sam da mama na to ne trza', dodala je pedijatrica.

Crna ruža živi od 80-tih

Ignoriranje problema vrlo je opasno. Što je Crna ruža roditelji ne znaju, a u što se zapravo upuštaju ne znaju ni sami klinci. Buđanovac se u posljednjih 20-ak godina nagledao i naslušao mnogih potresnih scena i priča. 'Imali smo osobe koje su imale i po više stotina zareza na sebi, a koje su nastale samoozljeđivanjem, na rukama, ali i nogama, onda osobe koje su imale tragove pokušaja samoubojstava prerezanih žila, osobe na rubu anoreksije', nabrojao je Buđinovac.

Jedna od najpoznatijih koja djeluje u Hrvatskoj je Crna ruža. Aktualna od 80-ih godina kada su se počela događati samoubojstva mladih. Mnoga povezana upravo s tom organizacijom. 'Navođenja na samoubojstvo ima, jer sam ja iz prve ruke imao priliku čuti i mlađe i starije koji su bili s tim povezani. No policija kaže da je to nemoguće dokazati. Jedino da ste bili na licu mjesta i da ste to na neki način snimili', objašanjava Buđinovac. Godine 2007. i 2008. zaredala su se samoubojstva mladih koja su šokirala javnost. Kako i zašto bila su pitanja na koja odgovora nije bilo. Buđinovac tvrdi da je čak 20 i nešto samoubojstava imalo sektaški predznak.

Nagovorom na samoubojstvo približavaju se Sotoni

Ni u jednom od njih nije bilo pravno jasnih i potpunih dokaza. Naime, nagovaranje da si član oduzme život vrlo je suptilno. Stoga u Hrvatskoj još nitko nikada nije osuđen za nagovaranje na sektaško samoubojstvo.  No posljednjih desetak godina u svijetu se dogodilo nekoliko masovnih samoubojstava tinejdžera. Potvrđeno je da se u tim slučajevima radilo o pripadnicima sotonističkih sekti.

'Godine 1996. u Sibiru bio jedan takav slučaj kada se 36 mladih ubilo u roku od godina dana, čak je i policija uspjela povezati sa sotonistima, ali ih nije uspjela optužiti. u Walesu je prije 2 godine bilo slično, tamo se ubilo 19 mladih', prisjetio se Buđinovac. Filozofija samoubojstva u sektaškoj hijerarhiji  je jasna. Onaj koji nagovori drugog da se ubije, postaje značajniji u očima vođe. Time i bliži predmetu obožavanja, samom Sotoni.

Svi naši sugovornici bili su vrlo oprezni u davanju informacija o sektama. Kažu, ne treba im raditi reklamu, jer na meti sektaških vođa najčešće su maloljetnici. Traumatizirani i u problemima, poput Miroslava, najlakši su plijen Oni koji vrbuju, najčešće su vršnjaci. No iza njih stoji jaka središnja figura koja je najčešće odrasla osoba. Premda je Miroslav uspio pobjeći iz sekte, problemi nisu prestali. 'Intenzivno su me zvali na mobitel, stalno su se vozili kraj moje kuće, u pozivima je bilo prijetnje smrću, slali su ih sms-om, sad mi kažu da se maknem ili me izbjegavaju, govorili su mi da sam cinker', kaže Miroslav koji je nekoliko puta bio je na pragu samoubojstva. Danas vodi potpuno drukčiji život. No ista sekta i dalje djeluje u njegovu gradu. I dalje vrbuje mlade za svoje članstvo.

Još brže do svakodnevnih vijesti prilagođenih tebi. PREUZMI novu Još lakše do najnovijih vijesti o poznatima. Preuzmi novu DNEVNIK.hr aplikaciju