Hrvatska kao turistička zemlja ponosi se svojom gastronomskom ponudom, a globalizacija se nigdje ne ogleda kao u tanjuru. Broj restorana raste iz dana u dan, a kuhari dobivaju status umjetnika. Kuharsko je zanimanje internacionalno, putuju i sele se poput profesionalnih nogometaša. Robert Slezak dolazi iz Poljske, a prve pokušaje kuhanja imao je s devet godina dok mu je majka bila na hodočašću. Pripremajući sladoled zaprljao je sve lonce u kući, za taj prizor kaže nije joj bilo dovoljno ni tri dana molitve, no od prvih pokušaja stvari su se promijenile.
Pročitajte i ovo
'Vidio sam da imam za sebe dio tržišta na hrvatskoj gastro sceni gdje nitko se o tome ne brine, znači hrvatska kreativna kuhinja', rekao je za emisiju Provjereno Slezak. Poljska kuhinja je kaže slična onoj međimurskoj i slavonskoj tako da ju je lako sljubiti s tradicionalnom hrvatskom. Ipak trudi se što više proučiti baš tu tradicionalnu hrvatsku kuhinju i ponuditi je na neki novi način. 'Može se od jeftinih stvari, od stvari koje su bile u pučkoj kuhinji, napraviti nešto što se može ponuditi sadašnjem gostu', objasnio nam je Slezak.
Sprijeteljio se s kumicama
Nakon ugostiteljske škole radio je u mnogim hotelima i restoranima u Poljskoj. Doći živjeti u Hrvatsku za njega je bila teška odluka, iako mnogi smatraju da vrhunski kuhari uživaju u bogatstvu, stvari su na žalost ipak malo drugačije, bar u Hrvatskoj. 'Većina nas na žalost život nas prisili da odemo za novcem, no nakon mjesec dva pokaže se sa ti novci nisu baš takvi, da uvijeti rada kuhinja oprema osoblje su katasrofalni i gdje je ne mogu ništa, mogu se potrošiti 24 sata na dan i ne postiči ništa', dodao je Slezak. Svaki dan odlazi na tržnicu u Utrinama i kupuje svježe sastojke za a la cart kuhinju, inzistira da proizvodi budu domaći. Kaže ne pije kavu pa mu je odlazak na tržnicu pravo razbuđivanje, a s kumicama se već dobro poznaje.
Iako u početku nije znao jezik, ni to ga nije spriječilo da svaki dan istražuje po tržnici i traži svježe sastojke. 'Supruga je rekla da je nju sram ići samnom, jer ja bez obzira što nisam znao jezik, već sam se cijenkao, već sam se svađao s njima, ja na Poljskom, one na Hrvatskom', ispričao je kuhar Robert. Sa svojim timom kuhara na dan pripremi više od 400 jela.
Kuhar s Malte završio u Hrvatskoj, a kuhao je i Tonyju Blairu
Jeffrey Vella pak dolazi s Malte, mediteranskog otoka, a posao ga je naveo da proputuje svijet. Radio je u Londonu, Jordanu, Abudabiu, Dubaiju i Pijemontu te kuhao svjetskim facama poput Georgha Busha i Tonyja Blaira. Vrhunski je kuhar u restoranu hotela s 5 zvijezdica. Njegova obitelj na Malti je imala hotel u kojem je kao dječak doslovce visio u kuhinji i upravo je tamo zamišljao sebe za nekoliko godina. Koliko god volio svoj posao, ipak priznaje da nije nimalo lak. Kaže prema jednom istraživanju provedenom u Velikoj Britaniji, zanimanje kuhara je treće najstresnije zanimanje na svijetu, odmah nakon neurokirurga i astronauta.
Za sat na ruci kaže da je samo dekoracija, jer radno vrijeme ne postoji. U kuhinji je najčešće od 8 sati ujutro do ponoći. Biti vrhunski kuhar znači puno odricanja, ako se obitelj i preseli s njima većinom nisu kod kuće. Uostalom nije lako živjeti u svijetu potpuno drugačijem od rodne zemlje. U Hrvatskoj živi godinu dana, a hrvatski jezik nije naučio, osim brojeva i naziva za većinu namirnica. Koristi samo svježe sastojke, najviše kvalitete. Tržnice obilazi redovito i vrlo je nazadovoljan što je većina robe uvozna, no ipak, hrvatska kuhinja jako mu se sviđa. 'Jako volim koristiti stare hrvatske sastojke poput svinjske masti', rekao nam je Jeffrey.
'Volim Hrvatsku i tu ću još dugo ostati'
Teško bi Hrvat sam od sebe naučio raditi sushi, tradicionalno japansko jelo. Kuhar Moto je potegnuo iz dalekog Japana, zaustavio se nakratko u Njemačkoj i na kraju došao do Hrvatske. 'Tu sam već sedam i pol godina i oženio sam se Hrvaticom 2005. godine. Volim ovu zemlju i vjerojatno ću tu dulje ostati', rekao nam je Moto. Moto je također šef kuhinje, a radi s osmero kuhara koje je učio pripremati sushi. Kaže, bio je iznenađen koliko su hrvatski kuhari otvoreni prema nečemu novom. Hrvatsku kuhinju voli, ponajviše govedinu, ali isprobao je i druge stvari, kao naprimjer ćevape.
U europskim zemljama nemoguće je nabaviti baš sve sastojke za shushi, no prednost Hrvatske je to što ima uvijek svježu ribu na tržištu, što je i najvažnije jer se poslužuje sirov. Tri puta na tjedan Moto posjećuje ribarnicu i uživa u pripremanju sushija od hrvatske ribe, no ipak postoje neki preduvjeti. 'Mora biti prave veličini, niti prevelika, niti premala', objasnio je. Svoj posao ne smatra napornim štoviše vrlo je ponosan kada ljudi uživaju u njegovim jelima i vraćaju se iznova. 2008. godine stranih kuhara na radnom zadatku u Hrvatskoj je bilo 112., a ako ne odlazite nužno u restorane nacionalnih kuhinja možda je baš vaša naručena pečena janjetina prošla kroz ruke vrhunskog kuhara.
U Hrvatskoj, po posljednjim podacima, radi više od stotinu stranih kuhara. Nekada je postojala uzrečica da jelo, ako je dobro govori stotinu jezika. Čini se kako se to sve više može reći za one koji ta jela spravljaju.
