''Kao što je Oliver imao istančan sluh za ton, za riječ, za interpretaciju, takav sluh imao je itekako i za ono drugo kad sve završi, sve, svi pljeskovi, svi mikrofoni, sva svjetla, svi zastori, svi koncerti, ostaje čovjek u svojoj intimi sam, i onda, a što sada. E, to je ono bitno. Ja nikad neću zaboravit jedno, a to je - kad smo snimali našu zajedničku pjesmu 'Isuse, kako da te ne volim', on je imao pjevati drugu kiticu, ja sam pjevao prvu, a snimao nas je Kazinoti pokojni, on meni kaže ove riječi: 'Slušaj, prijatelju, eto, sad imaš dokumentirano da Isusa volim''', ispričao je fra Stipica Grgat za Dnevnik Nove TV.
Pročitajte i ovo
Kakv je on bio čovjek u svojoj nutrini, kao Vaš prijatelj?
''On je bio vrlo jednostavan, samozatajan. Nije volio prva mjesta kao što svi dobro znamo. Vrlo istančanog sluha za drugoga. Volio je osobito da mladi napreduju. Bio je jedna duša, ja bih rekao djetinjasta, duša jedna djetinja. Tako jednostavna, altruistična, tako je otvoren prema čovjeku bio da je to nevjerojatno. Tko ga nije takvog poznavao, neće ga tako lako razumjeti, ali ga upravo tako treba gledati i on to zapravo i jest. Jedna veličina u svakom pogledu.''
PROČITAJTE I OVO:
Taknut će vas u dušu: Najdirljiviji trenutak komemoracije za maestra Olivera
