Da bi vam ispričali manje poznate detalje o tim izuzetno inteligentnim životinjama koje mogu nanjušiti tuberkulozu i pronaći mine, snimili smo dvije krajnosti: djevojku koja ih ima za kućne ljubimce, ali i siromašnu obitelj koja derutni dom dijeli s tim glodavcima.
Gadne štetočine, opasne, zubi im rastu čitav život pa zato stalno moraju glodati. S druge pak strane od štakora je čovječanstvo imalo i koristi - dali su obol znanosti, otkrili lijekove za mnoge bolesti. Može ih se istrenirati kao pse pa služe kao i minotragači. Ali jedna je bitna stvar koja razlikuje ove prve i druge- oni divlji će uvijek ostati divlji, a pitomi su pak druga priča - potpuna suprotnost.
Prate nas u stopu, jer mi smo im izvor hrane. Pa ako imamo problem s njima, posljedica je to našeg djelovanja - bacanja smeća. U, kako bi otkrili, fascinantan svijet ovih bića, razgovarali smo sa svima koji su sa štakorima baš svaki dan, oni koji to nisu izborom - jer žive u neimaštini i drugima kojima su štakori pak profesija, pa čak i ljubav.
350 grama i 25 centimetara čistog straha
Reputaciju su stekli u velikoj epidemiji kuge kada su odnijeli 75 milijuna života, odnosno četvrtinu stanovništva Europe u 18. stoljeću. Iako stoljećima kasnije, obitelj Strunja živi baš kao u srednjem vijeku.
''Ugrizao me na spavanju po noći. Zamislite te traume, kad sam ja vrisnuo! Nisam mogao nisam ni znao što me snašlo. Upalio sam svjetlo, kad ono na nozi me ugrizlo i otresao sam nogom, jako sam otresao nogom - osjetim normalno da me nešto boli. To je bilo krvi oko mene… Rekli su mi, hajde doktoru. Ja nisam shvaćao što se moglo dogoditi. Dali su mi u ramen četiri injekcije protiv bjesnoće'', ispričao je Nikica Strunja za Provjereno.
Nikola, supruga i sedmero djece žive u stalnom strahu. Bitka s neimaštinom za njih znači bitku sa štakorima. Nakon jednog ugriza, cijela se obitelj nije pošteno naspavala.
Žive u selu Orolik u Vukovarsko-srijemskoj županiji. Branitelj, prognanik. Unatoč obećanjima i to ne samo usmenim nego i onima na papiru - obnova kuće nije se makla s mrtve točke. Dom obitelji Strunja ujedno je i dom štakora.
Krpaju, kreče kako znaju i umiju, ali sve se opet uruši. Uz toliko rupa na zidovima štakorima je sve servirano kao na pladnju. Prenose viruse i bakterije, zarazne bolesti. Osim toga imaju nevjerojatnu sposobnost razmnožavanja.
Deratizacijom protiv štetočina
Spolno su zreli već četiri tjedna nakon rođenja. Opasna je to kombinacija, upravo zato u našem zakonu stoji obvezno provođenje deratizacije dva puta na godinu.
''Otrov inače djeluje na zgrušavanje i na propusnost krvnih žila. Dakle štakor jednostavno iskrvari u unutrašnju šupljinu tako da njemu to izgleda kao prirodna smrt. Zato ljudi kažu da su vidjeli debelog štakora. Kad ga i vide znači da je pojeo otrov. Inače se rijetko štakor viđa osim kad ih je jako puno'', objasnio je Zdravko koji provodi deratizaciju'', objašnjava Zdravko koji provodi deratizaciju i lovi štakore već 38 godina.
Koriste otrov s odgodom, jer štakori su pametne životinje. Najslabijeg među sobom šalju da prvi proba hranu. ''Kad jedanput on to pojede onda krepava 3,4, ili 5 dana i bježi iz prostora u kojem se nalazi'', kaže Zdravko.
Ovako lukavo smišljen otrov ima u sebi gorku tvar koja sprječava ljubimce, ptice, pa čak i djecu da pojedu letalnu dozu. Zdravka je iskustvo uvjerilo u jednu stvar: ''Štakora ne bi bilo da nema ljudskog nemara, jer štakori u biti prisiljavaju ljude da žive kvalitetno, da žive čisto, uredno. Ako ne žive tako - evo štakori su tu''.
Zabluda je da štakori žive u kanalizaciji
Zapravo gotovo sve što mislimo o njima je zabluda. Štakori naime ne stanuju u kanalizaciji. Njima kanalizacija služi samo kao autoput, cesta iz kojeg cirkuliraju samo iz jednog priključka do drugog. Drugim riječima uvijek su nam blizu, jer mi smo njihov put do hrane.
Četiri puta na godinu stavlja se otrov u kanalizaciju. Otrov se stavlja na žicu, jer ga tako ne mogu odnijeti u svoja gnijezda koja mogu biti udaljena i kilometar i pol. Ako ga tamo odnesu brzo će shvatiti da to više ne treba jesti. Ovaj način spuštanja otrova izumio je njihov bivši šef.
Kanalizacijski štakori izvrsni su plivači i ronioci, pa često dobiju i pozive zabrinutih građana kojima je štakor u posjetu došao kroz wc. ''Pa recimo 50-ak puta godišnje, a bilo je čak i slučajeva da je došao na sedmi kat'', rekao je Milan Marinković.
Kako su nastali pitomi štakori?
Kako im se u prošlosti nije moglo nikako stati na kraj, a kao ni danas, ljudi su ih počeli promatrati. Tako su se ti divlji štakori prvo koristili za borbe, ali i za proučavanje. Iz tih potonjih nastali su oni pitomi. To su potomci prvih takozvanih laboratorijskih štakora.
''Slični su psima, jako se vežu za vlasnike, nepoznate ljude biraju tko će im se svidjet tko neće, ali u principu su ok, dobro socijaliziran štakor će se složiti sa svakom osobom'', ispričala je Petra, vlasnica štakora.
Možemo reći odužili su se čovječanstvu. Slične su fiziologije ljudima pa su zahvaljujući njima otkriveni mehanizmi mnogih bolesti i stvoreni lijekovi. Kako je znanost uznapredovala sve manje se koriste u te svrhe. Proučavajući ta stvorenja ljudi su otkrili kako mogu primjerice nanjušiti tuberkulozu.
Pomažu u otkrivanju tuberkuloze, mina…
Belgijska nevladina organizacija APOPO Hero rats smještena u Tanzaniji trenira štakore za detekciju tuberkuloze. Gotovo 9 tisuća ljudi u Africi, zemlji gdje nema medicinske skrbi, a kamoli pretraga, dijagnosticirana je ta bolest upravo uz pomoć štakora. Vid im nije najbolji, ali njuh radi sto na sat.
Osim što služe kao detektori tuberkuloze, štakori također mogu biti i minotragači. Princip učenja isti kao i kod pasa- ili takozvanim kliker treningom ili poslasticama. Treba im 6 tjedana da se istreniraju.
Afrika, Vijetnam, Laos, Kambožda, Tajland- u tim državama tragaju za eksplozivnim napravama i iza njih su nevjerojatne brojke. I što je najvažnije nema žrtava - prelagani su da bi sami aktivirali detonaciju.
Sisavci su to koji su se pojavili među prvima nakon izumiranja velikih gmazova. Stigli su iz Azije, a s obzirom da su se osvojili sve dijelove svijeta osim Antarktike nose titulu najuspješnijih sisavaca nakon čovjeka.
Pitomi štakori se maze
Koliko god bili slični svojoj kanalizacijskoj braći, pitomi štakori koje je othranila ljudska ruka posve su druga priča. ''U biti ta njihova tmarenja su izrazi ljubavi prema vlasnicima, onda se to trijebe buhe po glavi i takve stvari'', kaže Petra.
Istraživanja su pokazala kako štakori imaju svijest o vlastitom mišljenju što se do tada pripisivalo samo ljudima i nekim primatima.
Čiste se više od mačaka, čak i jedan drugog pozivaju na čišćenje. I ne ostavljaju izmet na sve strane, rijetko im pobjegne kaže Petra.
Životni vijek im je do tri godine i ne mogu živjeti sami. Osjećaju empatiju otkrilo je još jedno istraživanje i uvijek pomognu drugom štakoru.
Divljeg štakora teško bi se moglo pripitomiti, trebale bi proći generacije kako bi se riješili straha od ljudi. Sele za ljudima u gradove, jer na pustim selima više nema ni za njih posla.
''U Zagrebu ima jako mala populacija. Ima ih, ali u odnosu na London, na New Youk gdje su po pola metra veličine, mi smo mila majka'', rekao je Milan Marinković.
Ono što nam je definitivno uzajamno - jest strah. Mi se bojimo njih, a oni se boje nas. S divljacima se valja boriti, onim pitomima pružiti priliku - jer ih čovječanstvo proučava od kad je vijeka.
Emisiju gledajte četvrtkom od 22:15 na Novoj TV, a više o pričama iz Provjerenog saznajte na novatv.hr/provjereno
Propustili ste emisiju? Pogledajte je besplatno na novatv.hr
-
Nedavno postavila rekordUžasna vijest: U 19. godini preminula zagrebačka atletičarka!
-
OČAJNI SUDoveli su ih u Hrvatsku, smjestili u derutnu kuću, a sada već tri mjeseca nisu primili plaću: "Nemamo za hranu, više ne možemo izdržati"
-
OBLJETNICA PRIZNANJA I REINTEGRACIJE"Hrvati su se vratili u četničko leglo": Obilježava se jedna od najvećih pobjeda u Domovinskom ratu
