Djevojčica je umrla. Umrla je jer su je nasmrt istukli njezini roditelji. Istukli su je oni koji su je trebali zaštititi. Koji su je trebali grliti kad se bojala mraka, dati joj lijek kad je imala temperaturu, smišljati načine kako da svakoga dana gledaju osmijeh na njezinu licu. Oni koji su joj trebali biti oslonac, podrška, uzor... Koji su joj trebali biti jednostavno – mama i tata. Oni koji su joj uskoro trebali ispeći tortu i kupiti tri svjećice. Da ih ona ugasi i zaželi nešto što bi ju razveselilo.
Pročitajte i ovo
Sad kad znamo epilog, znamo i da bi nesretna djevojčica vjerojatno zaželjela drugu obitelj.
Za to se trebala pobrinuti država. Sustav. Znate oni ljudi koji su plaćeni da pomognu najslabijima, ranjivima, samima, bolesnima... Oni ljudi koji su trebali, kad su došli u nadzor obitelji, vidjeti da djevojčica ima svrab, koji su trebali vidjeti da djevojčica ima modrice. Vidjeti da nije sretna. Vidjeti da joj treba pomoći. Socijalna radnica nije vidjela. Susjedi nisu vidjeli. Nitko nije vidio. Jer nisu, kažu, gledali ispod odjeće.
To što smo svi skupa trebali vidjeti ionako nije ispod odjeće.
Najlakše je sada urlati da je sustav loš, pa i smijenjeni su neki, još će neki možda ostati bez posla, ali to neće popraviti sustav. I da, treba urlati, iz petnih žila treba urlati da je sustav loš. Ali svi smo mi sustav. Možda ne primamo plaću da pomognemo, ali pomoći je obveza svih nas. I nemojmo idući put kad iz susjedne kuće ili stana čujemo zvuke koji nam se baš ne sviđaju okrenuti glavu, zatvoriti oči i pojačati glazbu. Nemojmo! Sustav smo svi mi, zapamtimo to.
I zato je mene sada sram.
Sram me je što nismo vidjeli da djevojčica treba pomoć, da se ta dva oka ne smiju. Uništena je obitelj udomitelja koji su joj pružili ljubav i dom, jer biološki roditelji su, znate, ipak biološki roditelji. Oni su je stvorili, rodili, pa znate, to su joj ipak pravi roditelji. Pravi mama i tata. Zato je sustav rekao da djevojčica ide ''pravoj mami i pravom tati''.
Mami i tati koji su je rodili. I ubili! Ubili. Jer sustav nije vidio.
Djevojčice draga, sad mirno spavaj. I oprosti. Oprosti nam što nismo vidjeli. I oprosti što ti čak ne možemo reći da se neće dogoditi drugoj djeci. Jer - sustav.
