SVAKI DAN JE BORBA "Jednog Josipa i jednog Ivana nikad neću zaboraviti"

tri vijesti o kojima se priča priča provjerenog Internet preplavile snimke sa zagrebačkih ulica, ljudi hodaju goli i rastrojeni. Što je u pozadini? "Vrlo je tanka linija..." NAPETOSTI NA BALTIKU Francuski lovci presreli 11 ruskih zrakoplova 0:17 7 na farmi VIDEO Dramatične snimke velikog požara na istoku Hrvatske: Deseci vatrogasaca na terenu

"Osjećaj da znaš da si nekome negdje pomogao da doslovno ostane živ, dao šansu da nastavi život... Taj je osjećaj neopisiv. Neopisivo dobar."

Zna to dobro dr. sc. Nadira Duraković, hematologinja internistica Klinike za unutarnje bolesti KBC-a Zagreb, koja sa svojim timom za transplantaciju vraća u život one koji su doslovce došli do ivice smrti, ali njihov posao ne bi bio moguć da nema velike nesebičnosti i ljudskosti dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica. U hrvatskom Registru, zahvaljujući Zakladi Ana Rukavina, danas ih je čak 50.000.

Doktorica Duraković ističe da u posljednjih nekoliko godina njezin tim na godinu transplantira između 70 i 80 bolesnika s hematološkim zloćudnim bolestima, a među njima bude i desetak djece. I to su, koliko god da su svakodnevno okruženi teškim situacijama, za liječnike najteži trenuci, oni na koje se nikada ne naviknete.

Tako će i dr. Duraković na pitanje da izdvoji slučaj koji ju je posebno dirnuo odgovoriti:
"Možda će zvučati otrcano, ali jednog Josipa i jednog Ivana koji nikad nisu dobili priliku krenuti u školu, vjerojatno nikad neću zaboraviti. Nema ništa tužnije nego kad umre dijete."

Najgore je kad nekome moraš reći da nisi uspjela

U svakom trenutku u Zavodu za hematologiju KBC-a Zagreb nalazi se barem 15 bolesnika koji su ili recentno transplantirani ili su primljeni nazad u bolnicu radi komplikacija. A one nisu rijetkost. U stvari, borba za život nakon transplantacije dugotrajna je i teška, i nema uvijek sretan kraj.

"Najgori dio posla je kad ne uspiješ. Kad netko ne dobije priliku nastaviti gdje je stao prije bolesti. Kad pacijentu moraš reći da nisi uspjela. Najljepše je kad pomogneš nekome da ponovno bude zdrav, i da nastavi kvalitetno živjeti. To nije lako, proces transplantacije nije lagan za bolesnike jer transplantacija nije zamjena guma - dođeš, mi učinimo svoje, transplantat se prihvati i gotovo. To je puno više od toga, bolesnici su nakon otpusta izrazito osjetljivi na infekcije, postoji dosta komplikacija koje se mogu dogoditi i ustvari dugo nakon transplantacije su bolesnici dosta ovisni o nama, zahtijevaju praćenje, lijekove i tuđu pomoć. Često im kažem da je cilj da godinu dana nakon transplantacije "dobiju" svoj život nazad. Ali tih godinu dana, posebice prvih šest mjeseci se moraju pomiriti s činjenicom da su transplantirani, ovisni o drugima i da se moraju baviti samo sobom. Nažalost, nekad se ta godina dana protegne u puno duže, a kako transplantacija nije bezazlena terapija, mogu zaostati kronične posljedice našeg liječenja koje dugo mogu utjecati na ukupnu kvalitetu života", pojašnjava dr. Duraković.

Dr. sc. Nadira Duraković rođena je 1975. godine. Nakon dovršenog staža i položenog državnog ispita u prosincu 2001. odlazi na poziv dr. Lea Luznika na Sveučilište Johns Hopkins u Baltimoreu, SAD, i započinje rad u njegovom laboratoriju kao "post-doctoral research fellow". Tamo je ostala dvije i pol godine i radila translacijska istraživanja iz polja transplantacije i transplantacijske imunologije. U Hrvatsku se vratila 2004. i nastavila raditi kao znanstveni novak u Zavodu za hematologiju KBC Zagreb. Od 2010. je član i ujedno koordinator Tima za transplantaciju.

Tim za transplantaciju Zavoda za hematologiju čini dosta ljudi, a kliničari koji se bave transplantacijom samo su jedan dio. Tu je još, priča doktorica, pet hematologa internista i tri pedijatra koji prate pedijatrijsku populaciju. U timu punopravno sudjeluju transfuziolozi koji prikupljaju transplantate krvotvornih matičnih stanica (KMS) iz periferne krvi, obrađuju transplantate koštane srži i kontroliraju njihovu kvalitetu; Laboratorij za HLA tipizaciju iznimno je važan u identifikaciji HLA podudarnog srodnog ili nesrodnog darivatelja; Registar dobrovoljnih darivatelja KMS koji je odgovoran za obradu i praćenje srodnih darivatelja, te logističku pomoć u pribavljanju transplantata nesrodnih darivatelja; Klinički zavod za laboratorijsku dijagnostiku koji pomaže u praćenju bolesnika i odabiru najboljeg vremena za transplantaciju u pojedinog bolesnika.

Vrhunski tim brine o bolesnicima

"Imamo vrhunske medicinske sestre i tehničare, ne mogu biti ponosnija nego jesam što radim s tim požrtvovnim, sposobnim i educiranim suradnicima. One su neobično važne, one provode vrijeme s bolesnicima, primjećuju detalje u njihovim stanjima, primjenjuju terapiju, njeguju i prate bolesnika i naši su partneri u svakodnevnoj skrbi i odabiru terapije za bolesnike", hvali doktorica Duraković svoje kolege i kolegice.

Opisala nam je jedan svoj radni dan:

"Moj radni dan započinje kratkim obilaskom pacijenata, zatim sastankom Zavoda za hematologiju gdje se raspravljaju svi zaprimljeni bolesnici i dogovara dnevni raspored. Nastavlja se radom na odjelu za transplantirane bolesnike gdje su hospitalizirani uglavnom bolesnici koji su u postupku transplantacije.

Dobar dio vremena u danu posvetim i administrativnom poslu koordinatora tima. Moje obaveze uključuju planiranje točnog vremena transplantacije za bolesnike na listi, zahtijevanje transplantata nesrodnih darivatelja od stranih registara, praćenje stanja bolesnika koji se liječe u drugim bolnicama i koordinaciju vremena transplantacije s njihovim nadležnim liječnicima, praćenje bolesnika na listi i dogovaranje njihove pripreme i obrade prije transplantacije i sl.

Jednom tjedno dan provedem u Dnevnoj bolnici za imunokompromitirane gdje na pregled, i prema potrebi terapiju, dolaze transplantirani bolesnici nakon otpusta. Nekada su pacijenti nakon transplantacije na odjelu ležali mjesecima, danas se većinu otpušta nakon oporavka hematopoeze, otprilike mjesec dana nakon transplantacije, ali su oni još uvijek dosta ranjivi, skloni komplikacijama i zahtijevaju vrlo intenzivno praćenje.

Djeca se također uglavnom transplantiraju u našem odjelu, ali uz stalni pedijatrijski nadzor, te se po oporavku hematopoeze premještaju u Kliniku za pedijatriju, dok se najmanja djeca, dojenčad i maleni do 3 godine transplantiraju u Klinici za pedijatriju, Jedinici za intenzivno liječenje, zbog potrebe za intenzivnijim monitoringom.

Nastavnik sam na Medicinskom fakultetu, a da mi ne bi bilo monotono, ponekad provedem dan u hitnom prijemu KBC Zagreb kao stariji internist, ili pregledavam pacijente hospitalizirane drugdje u bolnici kao konzilijarni hematolog."

Nije lako biti darivatelj krvotvornih matičnih stanica

Danas je hematologija u strmoglavom usponu, novi sve skuplji lijekovi postaju dostupni u liječenju mnogih hematoloških bolesti, i iako oni možda nisu presudni u samom postupku transplantacije, vrlo su korisni u pripremi bolesnika za transplantaciju, u kontroli bolesti prije transplantacije, pojašnjava dr. Duraković.

"Obzirom na skupoću, nisu nam uvijek svi dostupni, no nadamo se boljemu, i pokušavamo se učiniti najbolje s resursima koji su nam dostupni. Hrvatska, obzirom na relativno niska ulaganja u zdravstveni sustav, ne zaostaje za, nazovimo ih, vodećima. Mi imamo dugačku tradiciju transplantacije. Prof. Boris Labar i prim. Vinko Bogdanić su prvu transplantaciju koštane srži u KBC Zagreb učinili još 1983. godine. Danas u našem centru rezultati transplantacije ne zaostaju za svjetskima u smislu uspješnosti postupka, pojavnosti komplikacija i dugoročnog preživljavanja. Pratimo svjetske trendove pa smo tako u posljednje tri godine pokrenuli program transplantacije od haploidentičnih darivatelja, vrstu transplantacije koja osigurava da i bolesnici kojima ne možemo naći nesrodnog darivatelja budu transplantirani", kaže dr. Nadira Duraković.

Smatra kako je Zaklada Ana Rukavina učinila "nevjerojatan posao" jer Hrvatska je s manje od 200 darivatelja došla do Registra od preko 50.000.

"To je zaista hvalevrijedan uspjeh, a nama itekako olakšava posao. Kada imamo potencijalnog darivatelja za našeg bolesnika, u našem Registru puno brže dobijemo potvrdu je li to odgovarajući darivatelj, puno brže možemo ostvariti transplantaciju jer je bitno učiniti transplantaciju čim prije nakon što se kemoterapijskim liječenjem postigne remisija bolesti. No, biti darivatelj krvotvornih matičnih stanica nije jednostavno, zahtijeva puno više angažmana od, recimo, darivanja krvi budući da uključuje dodatne dolaske u centar radi potvrdne HLA tipizacije, medicinsku obradu i na kraju samu donaciju. To je svakako angažman, ali osjećaj da ste nekome pomogli da živi je nevjerojatan.

Vidim to iz pisama darivatelja koje nekad dobijemo kako bismo proslijedili primateljima, i obratno. Ta su pisma puna optimizma, sreće, i zahvalnosti. U oba smjera", kaže doktorica Duraković.

I kao što je Ana Rukavina u svojem pismu "Želim život" napisala: "Ne bojte se, moja priča nije tako tragična, ni depresivna, meni se jednostavno dogodio život, iz kojeg i Vi možda možete nešto naučiti", tako je i doktorica Duraković iz svojeg posla izvukla sljedeću pouku koju je s čitateljima DNEVNIK.hr-a podijelila za kraj:

"Život je nevjerojatno fragilan, i ne treba ga tratiti na lošu hranu i loše ljude".

Nova TV kao medijski partner i ove godine tradicionalno izravno prenosi humanitaran koncert "Želim život" koji organizira zajedno sa Zakladom Ana Rukavina, a koji će se emitirati u ponedjeljak, 19. prosinca, u 21:15 sati. Svi oni koji ne mogu doći na Trg, osim na Novoj TV, mogu doživjeti dašak atmosfere s koncerta u izravnom prijenosu i na portalu Dnevnik.hr i na OYO.hr.