U blogu 'Dnevnik jedne razvedenice', blogerica se osvrnula na akualno pitanje ravnopravnog roditeljstva. Poručuje kako je ono moguće postići samo ako nas vodi ljubav prema djeci.
Pročitajte i ovo
''Naišla sam ovih dana na nekoliko članaka na temu „ratova“ koje nekadašnji partneri (sjećate se onih iz priče o „i u dobru i u zlu“) vode radi skrbništva nad djecom (tim tužnim, kolateralnim žrtvama njihove propale ljubavi). Takvi članci otvaraju mi (još uvijek svježe) rane, budući sam i sama prošla kroz nekoliko izuzetno teških bitaka (koje su uslijedile nakon samog razvoda i dogovora oko skrbništva) a u koje sam bila uvućena od druge strane.
Razvod braka je, sam po sebi, tragedija za sve aktere koji su njime dotaknuti, s tom razlikom što su odrasli akteri sami odgovorni za situaciju u kojoj su se (razvodom) našli, dok su ona nježna, krhka bića (djeca) u toj priči zapela ni kriva ni dužna, a nažalost, samim bivanjem u toj mori, plaćaju najveći danak, koji će kasnije, kroz život, nositi, kao teško breme.
To breme je utoliko teže ukoliko se mama i tata i nakon razvoda dalje svađaju, otvarajući neke nove frontove i stvarajući im time još teže rane.
Pitam se (kao roditelj koji je prošao kroz opisani pakao) gdje je tu roditeljska ljubav? I radi li se uopće ovdje o roditeljskoj ljubavi ili samo o taštini, povrijeđenom egu i nepreboljenim emocijama koje neki od ex supružnika pokušavaju zadovoljiti gađajući tamo gdje naviše boli, ne bivajući svjesni da time, tek malim dijelom, štete svom ex partneru, ali daleko najviše štete nanose upravo svojim klincima, preko čijih se leđa, sav taj suludi rat, prelama.
Roditelj koji uistinu voli svoje dijete, učiniti će sve kako bi tom djetetu olakšao jednu takvu, očajno tešku životnu situaciju, kao što je razvod, koja nosi u sebi nekoliko izuzetno (za dijete) strašnih posljedica kao što su: razdvajanje od drugog roditelja, najčešće i preseljenje, ispadanje iz obiteljskog gnjezda, obilježavanja u društvenom smislu - „dijete razvedenih roditelja“ (iako je ovo potonje ponešto izgubilo na značaju, budući je takve djece, sve više).
Nažalost, moja djeca su prošla tim teškim putem, no, upravo zato što sam im uspijela amortizirati sve te udarce, danas su oni dva dobra i (vjerujem) sretna, dečka.
I nije bilo lako, budući njihov otac nije dijelio ista razmišljanja i često je udarao ispod pojasa (pričama protiv mene, neplaćanjem alimentacije i sl). no, na ta njegova postupanja nikada nisam reagirala na način da bih djecu koristila kao sredstvo obračuna', napisala je blogerica.
Odgovor zašto nije, pročitajte u ostatku posta na blogu 'Dnevnik jedne razvedenice'.
