Revizijski postupak i ukidanje presude blaženom kardinalu Alojziju Stepincu, analizirao je Dnevnik Nove TV i otkrivamo što ta presuda znači i kako je do nje došlo.


Ukidanje presude Alojziju Stepincu nije konačno rješenje i stranke imaju pravo na žalbu Vrhovnom sudu, kaže reporterka Dnevnika Nove TV Josipa Krajinović, koja prati čitav postupak.

Stranke u ovom slučaju su podnositelji revizije, odnosno nećak Alojzija Stepinca te DORH, no pretpostavka jest da se na ovu odluku nitko neće žaliti, jer je i DORH bio suglasan s revizijom i predlagao sudu da u cijelosti poništi presudu, navodeći da Alojzije Stepinac nije imao niti elementarno pravo žalbe.

Cilj suda nije bio ustanoviti je li Stepinac kriv, kaže Krajinović, već je zadatak sudskog vijeća bio preispitati tu presudu iz 1946. i je li ona bila u skladu s tadašnjim i sadašnjim zakonodavstvom.

Sve to omogućila je odredba koja je unijeta u zakon 2009. godine, kojom je zapravo omogućena revizija postupaka suđenja sa sudova bivše Jugoslavije nakon Drugog svjetskog rata, za koje se smatra da su bili montirani politički procesi.

Krajinović je u razgovoru s povjesničarima u petak doznala da je bilo na tisuće žrtava takvih montiranih procesa u bivšoj SFRJ i da je revizija kakva-takva zadovoljština njihovim obiteljima i rodbinama. no čini se da je u proteklih sedam godina bilo vrlo malo onih koji su se na to odvažili i tražili reviziju postupka.

Poništenje presude kardinalu Alojziju Stepincu analizirala je i urednica vanjske politike Dnevnika Nove TV, Ivana Petrović.

Ivana, što ova presuda znači i na kojim sve razinama?

Dobro je da je ova presuda donesena i da je iskorišten ovaj zakonski instrument, odnosno da je obitelj pokojnog, blaženog kardinala Stepinca iskoristila taj instrument i pokrenula takvo nešto pred domaćim sudom. Ova presuda je dobra možda i za molu dekompresiju hrvatske javnosti. Nadam se da neće biti korištena u političke svrhe. Nadam se, jer ni sam kardinal Stepinac, kojeg je krasilo bogoljublje na prvom mjestu, čovjekoljublje i domoljublje, mislim da takvo nešto ne bi želi. Ova presuda u slučaju na njegovu kanonizacijsku kauzu, a uvijek kad govorimo o njemu u zadnjih nekoliko godina, a govorimo o tome, neće ni po čemu biti ključna.

Ta kauza je gotova, Papa je kao što znamo, osnovao jednu komisiju. on je to učinio samo zato da napravi jednu malu dekompresiju između Hrvatske i Srbije, da se sam čin kanonizacije (Stepinca) ne bio odvijao u ekumenskom nesuglasju. po najnovijem znamo da će ta komisija zasjedati godinu dana, to je njezin rok i što god ona zaključila, kanonizacija ide, jer kanonizacija je nešto drugo, kanonizacija je misterij vjere i ta kanonizacijska kauza, u trenutku kad se to dogodi će biti vrlo ključna. Katolička crkva to radi vrlo ozbiljno, tamo je proučeno jako puno dokumenata, saslušano jako puno svjedoka, svašta ćemo doznati. Ja sam s njom jako dobro upoznata. Doznat ćemo, primjerice, sve što su Srbi i Židovi svjedočili, koje je blagopokojni blaženik spasio tijekom Drugog svjetskog rata. Vidjet ćemo svjedočenje, iskaze i vapaje tadašnjeg sjevernoameričkog vladike srpske pravosklavne crkve, kojem su svi ti ljudi dolazili. To se sve objavljivalo tijekom godina po stranim tiskovinama, govorilo se o tome i polemiziralo, ali naravno do nas ti glasovi nisu dopirali.

Dakle, kanonizacija kardinala Stepinca je za vjernike je prije svega veliki vjerski čin, ali ja ga smatram i bitnim političkim činom. Štoviše, smatram ga najbitnijim političkim činom nakon ulaska Hrvatske u EU, jer njegovom kanonizacijom, kad ćemo sve čuti, započinje ta nama tako potrebna dekonstrukcija.

Ivana, odmah su uslijedile i reakcije iz Srbije, kako ih komentiraš?

Naravno, politički vrh Srbije, a i srpske pravoslavne crkve, koja je nacionalna crkva, koja nije opća crkva i koja je vezana uz srbijansku politiku se upravo boji ovog o čemu sam govorila. Dakle, dekonstrukcije jednog mita, jednog lažnog mita, kojeg su brižljivo gradili jedno 50, 60 godina pa sve do danas i koji se uklapa u njihovu sliku i viziju. Moram reći da je kanonizacija kardinala Stepinca prije svega unutarcrkvena stvar.

Predsjendik Nikolić, kad je prošlog ljeta bio kod pape Franje, od 30 minuta, 25 je govorio o Stepincu, međutim, Papa na to nije reagirao. Nakon toga, kad se našao s kardinalom Parolinom, koji je državni tajnik Svete stolice, dakle predsjednik crkvene vlade, on mu je tad jasno rekao da shvati tu komisiju kao odraz dobre volje pape Franje i da ona neće utjecati na kanonizacijsku kauzu i da Stepinčeva kanonizacija ide, pošto je ona zatvorena i gotova.

U svakom slučaju, ovaj današnji čin je dobar i zbog drugih stvari, a to su monitrani procesi protiv drugih svećenika, koji su tekli paralelno s montiranim procesom kardinalu Stepincu. prije svega bih tu naglasila jedan slučaj o kojem se jako malo priča, a to je slučaj fratara iz Vrbanićeve iz crkve majke božje lurske, koji su suđeni u tzv. operaciji "čupanja korova", kako ju je OZNA tad nazivala. Suđeni su u montiranom procesu. Fra Leonar Bajić gvardijan, je umirući u gradiški govorio da umire nevin. Maldi fra Matej Vodanović i fra Serafim Rajić su suđeni nekim prijekim sudom i ubijeni negdje na rubu Mirogoja i niti danas im se za grob ne zna.

Dakle, to je jedna stvar koju bi također trebalo revidirati, jer to je nažalost jedan dio naše povijesti koju viiše ne možemo promijeniti, ali se moramo s njom suočiti i mislim da što se tiče Stepinca, dobre paušalne ocjene oko njegove uloge. To će se sve čuti, to će se sve znati, to znaju svi ljudi koji to malo pažljivije prate.

Još jednu stvar bih htjela reći, a ta je da je blaženi kardinal Alojzije Stepinac bio čovjek, kad se sve to sagleda, taj cijeli kontekst Drugog svjetskog rata, sve te vojske, poslije poraća, on je doista bio čovjek istine. on je jedan od rijetkih ljudi u bližoj hrvatskoj povijesti, koji je mogao reći nešto što danas ne mogu reći ni njegova država, a ni subraća u njegovoj crkvi, a to je da je njegova savjest čista.

Kardinal Alojzije Stepinac je uz blaženog Miroslava Bulešića, uosobio jednu protutotalitarističku komponentu jednog naroda, koji je imao tragediju živjeti u sva tri totalitarna sustava - fašizmu, nacizmu i komunizmu.