Filipović možda ne zna prijeći cestu, ali zna koliko su važni centimetri: ''Kad obučem tenisice...''

Neugodan poraz doživio je HDZ-ov Davor Filipović prošle godine kada na lokalnim izborima za prvoga čovjeka Zagreba nije uspio ući ni u drugi krug.

Umjesto toga završio je u zagrebačkoj Gradskoj skupštini te kasnije i u Nadzornom odboru Ine.

Od sutra nakon formalne potvrde u Saboru sjedit će u Vladi nakon što ga je Andrej Plenković ponovno pozvao i odredio kao novog ministra gospodarstva i održivog razvoja.

Pročitajte i ovo ''Strpljiv i pošten'' ''Čekao sam na semaforu 15-20 minuta'': Društvene mreže pune urnebesnih reakcija na izjavu novog ministra

Svojim je nastupima, doduše, možda ne baš iz razloga koje je želio, privlačio pažnju dijela javnosti, a lani je u jeku kampanje bio i jedan od kandidata s kojim su u Zagrebu razgovarali novinari DNEVNIK.hr-a.

S obzirom na to da je Filipoviću pružena prilika za novi uzlet u karijeri, zgodna je prigoda podsjetiti na taj razgovor prilikom kojega se nijedan građanin nije obratio HDZ-ovoj uzdanici dok svim drugima jesu. No, kako rekosmo, možda je on jedini koji svoju šetnju i ''slučajne'' prolaznike nije organizirao.

Na početku razgovora, sjećamo se, bio je vrlo oprezan. Požalio se da nejga novinari uvijek suočavaju s teškim pitanjima i ustvrdio da mu izvlače odgovore iz konteksta. 

Sumnjičavo je slušao naša objašnjenja da slijedi ležerna šetnja i ćaskanje, ali kasnije smo ga u nekoliko navrata vidjeli opuštenog dok s guštom govori o košarci, sinu, ali i o tome da sluša rap.

Otkrio nam je i još jednu svoju strast zbog koje smo se malo odmaknuli od njega, a on je objasnio da je svaki centimetar važan. Zašto i kako, provjerite u videu, kao i treba li bježati od njega.

Pročitajte i ovo KADROVIRANJE IZA ZATVORENIH VRATA Osveta i nagrada? Vlada smijenila Vanđelića i postavila Davora Filipovića u Nadzorni odbor Ine

Pozornost korisnika društvenih mreža već je privukao anegdotom o semaforu iz doba doba dok je studiro u SAD-u.

''Kad sam prvi put došao u Ameriku, dobili smo jasnu uputu da se ne smiju kršiti pravila jer se može izgubiti stipendija. Kako je moja stipendija bila 35.000 dolara godišnje, pazio sam na svaki detalj, pa i na prelazak ulice. Tako sam jednom 15 - 20 minuta stajao na semaforu, nigdje nije bilo žive duše, dok se nije pojavio jedan čovjek i pritisnuo ono što mi danas imamo i upalilo se zeleno svjetlo. Međutim, 2002. godine nije bilo takvih semafora kod nas u Zagrebu, a ja sam se striktno držao pravila'', kazao je u razgovoru za Jutarnji list Filipović prošle godine.