Ovo je možda beznačajni korak za čovječanstvo, no zato je jako veliki korak za blogera Belatora: odlučio je reći da mu je dosta svega, dao je otkaz na poslu i sprema se u inozemstvo.
Pročitajte i ovo
'Ne želim se pomiriti s ovom situacijom osjećanja k'o g****. Laži i obmane, manipulacije, krađa, uvjeravanja. Više me boli i za ustaše i za četnike i partizane.'
U novom postu na svom blogu piše: 'Odlazim negdje oko 15. u svijet. Meni nepoznati potpuno. Zadnji put sam izašao iz Hrvatske negdje 2000. godine kad sam išao kupit kazić za auto u Brežice. Tamo je bilo jeftinije i još si dobio besplatnu ugradnju i povrat poreza.
Sad sam se sjetio, prešao sam još jednom granicu, onda kad sam išao na maturalac u Španjolsku. I to je to. Sad sam suočen s putovanjem, ali teško je to sad opisati pa se neću ni truditi. Odluka, kao i sve odluke donosim iznutra, iz onog sebe koji ti nešto govori.'
Iako ne zna jezike, odlučio je promijeniti život i otići u neizvjesnost jer, tvrdi, ne može se uvijek u životu igrati na sigurno.
'Pišem ovo da zvuči kao da pišem baš tebi, ali pišem zapravo i sebi. Mene čeka sve, možda i ništa, čeka me borba, nepoznato, emocije, ali tak je stalno. Nikad ne reci nikad. Nisam sad ni ja taj koji sam bio jučer, prije godinu dana ili pet. Ideš, mijenjaš se…'
Otkazni rok u Hrvatskoj je odradio, a u Sloveniji je zadužio obleku, kacigu i cipele te sad čeka da ga pozovu:
'Posudio sam novac od dobrih ljudi (hvala im) da mogu sve riješiti, kupiti si gaća i čarapa, napraviti putovnicu, platiti nešto režija, kupiti nešto za put. Mama će mi posuditi veliki kofer.
Odlazio sam već iz nekoliko firmi, nikad nisam rušio mostove i rastao se korektno. Tako me i nedavno zvao gazda gdje sam radio još daleke 2000. godine. Ali, moram priznati da zahvaljujem na svemu, ali ja ovdje više ne mogu.
Stvarno ne mogu.
I znam, mnogi će se pitati kako? Kako ne možeš?
Ali ne znaju oni moj život.'
U obiteljskom i prijateljskom krugu mnogi su mu dijelili savjete što bi i kako bi trebao napraviti, no Belator se svima samo zahvalio siguran u svoj novi početak. No, priznaje da mu odlazak pada teško:
'Sin me počeo sve jače grliti, priprema se i on psihički na odlazak tate, ženi je teško, ni ne pričamo puno o tome. Meni je teško, ali moram biti jak.
Iskreno, šu*** sam, i na kraj pameti mi nije nikad bilo da ću ići, ali evo sad je drugačije. Imam i ja strahove, kao i svi, ali taj strah za korak nestaje onda kada znaš da trebaš, nađeš negdje tu snagu.
Kao i kod teških nekih događaja ili bolesti, nađeš je, imaš.'
Ostale postove blogera Belatora, razočaranog u stanje u Hrvatskoj pročitajte na blogu 20 do asa.
