U Europi je to drugačije sjetimo se samo Ivana Klasnića, nogometaša koji nakon transplantacije još uspješnije puni protivničke mreže sjajnim golovima. Kod nas su transplantirani po zakonu radno nesposobni. 'Osjećaj je kao da vam je život završio, kao da je sad to kraj i nema više ničega poslije toga, a normalno vi biste htjeli živjeti kao i svi drugi ljudi', rekao je Goran Šaško. Tako opisuje svoj život nakon transplantacije bubrega 36-godišnjak. Po zanimanju je strojarski tehničar. Nakon operacije 2005. pokušao se zaposliti, ali neuspješno.
Pročitajte i ovo
'Kad na više strana pošaljete molbu, a baš se nitko ne javi, onda znate o čemu se radi', kaže Šaško. Morao je prihvatiti invalidsku mirovinu. Ali s 1.100 kuna teško se živi. 'Ne da se živjeti, zato bih se htio zaposliti i htio bih neku prekvalifikaciju jer ovako je status quo. Ništa se ne događa vi ste u penziji u biti ko da ste mrtav čovjek', kaže Šaško. Udruga Transplant traži vraćanje rada sa skraćenim radnim vremenom i mogućnost prekvalifikacije. U Hrvatskoj to trenutačno ne postoji za razliku od Slovenije.
'Pokazuju da u biti cijela populacija koja čeka na transplantaciju ili transplantirana radi. Nisu možda u punom radnom odnosu, ali rade ili na pola radnog vremena ima ih koji rade čak i sa skraćenim radnim vremenom, primjerice po dva sata i nisu definitivno diskriminirani kao što je to slučaj u Hrvatskoj', rekla je Tanja Watz iz Udruge Transplant. Situacija bi se ipak ubrzo mogla poboljšati. Iz ministarstva rada poručuju da je pri kraju izrada prijedloga jedinstvene liste oštećenja prema svjetskim standardima.
ICF na drugačiji način promatra osobu s invaliditetom procjenjujući njezinu preostalu radnu sposobnost, odnosno koliko ju je moguće unatoč tom oštećenju uključiti u profesionalnu rehabilitaciju i svijet rada. To će ujednačiti i unaprijediti prava osoba s invaliditetom, pa tako i osoba s transplantiranim organima. Gorana ove vijesti vesele. Još je mlad i želi sam zarađivati novac za život.
